https://www.youtube.com/watch?v=nV13oxlvZn8&ab_channel=SnjezanLalovicPOEMA O BRESTICAMA
U podnožju stijena i litica,
na obodu rodnih oranica
sakriveno jedno malo selo,
u kamenom gnijezdu svijeno.
Vidike mu zaklonila brda,
mnogo jama skrivenih u njima,
kamenice vodu što skupljaju
u litici kad kiše padaju.
Ponose se brda pećinama
u kojima zimi medvjed spava,
vukovima što po noći viju,
da, za pokret, okupe družinu.
Na to selo, ko želi da čita,
ustaška je udarila svita,
drugog marta četrdeset druge
i nedužne ubijala ljude.
Kuće gore, mala djeca vrište,
sad moraju napuštat' ognjište,
a sve snijeg zatrpao kleti,
po dva metra visoki nameti!
Ko god krene niz ravnu kotlinu
sa greda ga mitraljezi skinu,
nepomični ostaju u snijegu
osim majke što pronese bebu.
Uprtila bešiku drvenu
u njoj svoju bebu povijenu
svog prvenca od trideset dana,
pa ih Gospod spasi od dušmana.
Suze lije i tiho nabraja,
dva đevera nađe u ranama,
i svog dragog supruga sa njima,
svakom od njih osta familija.
Sva tri brata, žalosna im majka,
svakom djeca ostaše nejaka,
spaljena im kuća do temelja,
za život im nada izgubljena.
Uzalud zlikovcima želja,
pucnjava se začula iz sela,
otpor daju iz kuća mještani,
u pomoć im stižu Korićani.
S' druge strane iz Hodžića braća,
pa nestade pucnjave ustaša.
Sad za njima neće u potjeru,
već skupljaju leševe po selu.
Četrdeset i sedam mještana
sakupiše u snijegu tada;
ranjenima rane previjaju
al' uzalud vijeka nemaju!
Selo malo, ispod samih stijena,
priča priču od davnih vremena,
potomcima da pamte i znaju
o Brestičkom nedužnom stradanju!
Svim potomcima: praštajte
ali ne zaboravljajte!
Vaša Kova
