JABLAN

JABLAN

Ispod krošnje mog jablana

tri su cvjeta procvjetala:

ljubičice vidjeh plave

pokraj debla procvjetale.

Šeničicu zlatne boje,

na njoj oči da odmore.

I maslačak tu je žuti

sa kog pčela nektar kupi.

Livadice gledam male

sa kaćunom išarane,

cijelu noć ih rosa mije

koju sunce jutros pije.

Sad u krošnju mog jablana

slijeću ptice sa svih strana,

par do para mjesto bira,

gdje će gnijezdo da formira.

Raduje se svaka grana

ponositog mog jablana,

što će svima dvorac biti,

što ih može udomiti.

Sad proljeće mirišljavo

obući ga treba samo,

svojim plaštom da ih skriva,

u toj sreći da uživa.

                          Autor: Koviljka Bratić

LET

LET

Svanulo jutro sa slanom bijelom,

odzvanja korak zamrzlom zemljom,

a vjetar hladni polako strli,

sunce se rađa, kroz oblak škilji.

Crvene pruge protkale nebo,

kroz oblak siv i beo,

iz njih se čuje aviona zvuk

što je na nebu trasirao put.

Ždralovi klikću visoko gore,

više im plavo ne prija more,

obale brzih rijeka traže

da svaka sebi gnijezdo nađe.

Kolona složno iz daljine 

vijuga gore poput zmije,

krilima svojim govori svima:

proljeće stiže, odlazi zima!

Letite, letite ždralovi sivi,

neka vam ništa ne kvari put,

oporavite moćna krila, letite svud,

dok zima ponovo ne donese stud!

                     Autor: Koviljka Bratić

POMEN

POMEN

Pustila sam jednu suzu,

pustiću još tri,

šta mi vrijedi što padaju,

kad ne vidiš Ti?!

Sa sjećanjem i sa tugom

sad provodim sate,

znam da ni suza ni molitva

neće da Te vrate.

Otišo si bez pozdrava

i bez doviđenja,

ni zbogom mi nisi rekao,

to mi dušu vrijeđa.

Sudbina te neumitna

iznenada uze,

mjesto tebe svijeću ljubim

a kapaju suze.

Nek plamičak ove svijeće

zasija u tami,

a tamjana dim i miris

nek ti dušu hrani.

Raduje se suncu jutro

a mjesecu tama,

a ja tako našoj djeci

da ne budem sama.

               Samo sjećanja ...

                     Autor: Koviljka Bratić