KUMOVA SLAMA
Noć je tiha,
vjetrić piri,
Kroz oblačak
mjesec škilji,
Psi urlaju u
daljini,
Selo spava u
tišini.
Tek po neka
zvijezda mala,
Po dvorištu
zrakom šara,
A na nebu ko na
dlanu
Ja kumovu, gledam, slamu.
Sa užitkom pijem
kafu
I muziku slušam
laku,
Stare pjesme
prošlih dana
Pjevušim ih
noćas sama.
Pred barakom
starom trošnom,
Vremenu se
vraćam prošlom
Od oblaka kule
brojim,
Tišine se ja ne bojim!
