ĐURĐEVDAN
Na šporetu varenika dimi,
u šerpi se sir polako siri,
a ja evo pijem crnu kavu,
i uživam u Đurđevom danu.
Kukuriče pijevac u travi,
nekud žure mali, sitni mravi,
pčele lete po mirisnom cvijetu,
a ptičice cvrkuću u letu.
Buke nema, ni vjetrić ne piri,
nebom šeta čudan oblak sivi,
u torinu pobjegoše koze,
od sparine disat se ne može.
Telefon mi samoj društvo pravi,
ostali su svi negdje na slavi,
ja poslove ovdje sviđam svoje
da ne trpe, da ne stoje.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар