ŠAPAT JESENI

ŠAPAT JESENI

Večeras slušam šapat

sparušenih listova zove,

vjetrić ih polako klati,

a selo malo duboko u san tone.

Zrikavci noćas zriču,

iz zemlje izvukli glave,

u noći traže utjehu

kad nema zelene trave.

Zaspale su ptičice male,

i one u snu vide spas,

zbog jake žege i suše

izgubile su glas.

Slijepi miš se mota

mušice hvata u letu,

a žaba gatalinka krekeće 

visoko u nekom drvetu.

Okupan sjajnom mjesečinom

brežuljak svaki ćuti,

a suvoj travi na proplanku

i mjesec smeta žuti.

Po starom dvorištu šetam,

sjenka me moja prati,

a pas i mačak žuti

na trošnoj leže klupi.

Ne tražim noćas ništa,

samo mi šetnja prija,

i tihi šapat vjetra

u noći što ćarlija.

                        Autor: Koviljka Bratić

JATO SOKOLOVA

JATO SOKOLOVA

Odgojila Majka

 jato sokolova,

a sad sebi kafu 

sama kuvat mora!

I dok kafu pije, 

svud mislima šeće,

šta u duši piše 

niko čitat neće.

Po sobi se mjesec igra,

svud prosuo zrake

i pita se kuda idu 

misli stare Majke?!

Poklanja joj sjajne zrake,

misli da poveže,

pod okriljem mjesečine

da se ne razbježe.

O mjeseče, lolo stara,

fenjera ti žuta,

pomozi im da se snađu,

pokaži im puta.

Dok odgovor od njih stigne,

ti na jastuk svrati,

kao i sad ja ću biti

zabrinuta MATI!

                                       Autor: Koviljka Bratić

ČUDAN IGRAČ

ČUDAN IGRAČ

Život je čudan igrač,

ovijen velom duginih boja,

i svakog tiho, nečujno,

s njim nekad ogrnut mora.

U njemu žive želje i strasti,

bore se mogućnosti i htjenja,

a on ti po svojoj želji,

neku duginu boju sprema.

Uzalud razum, borba i trud,

on za svakoga ima sud,

dijeli svoje tuge i strasti

koji su njemu jedino jasni.

Trudiš se, ideš željenom cilju,

a on te nečujno sa puta svrnu;

zastaneš, tražiš objašnjenje

a on nečujno sa tobom krene.

Zbunjen u trenu, okreneš glavu,

i kreneš na neku drugu stranu,

vrtiš se tako u začaranom krugu,

sve dok raskošnu ne izgubiš dugu!

                                    Autor: Koviljka Bratić