ŠAPAT JESENI
Večeras slušam šapat
sparušenih listova zove,
vjetrić ih polako klati,
a selo malo duboko u san tone.
Zrikavci noćas zriču,
iz zemlje izvukli glave,
u noći traže utjehu
kad nema zelene trave.
Zaspale su ptičice male,
i one u snu vide spas,
zbog jake žege i suše
izgubile su glas.
Slijepi miš se mota
mušice hvata u letu,
a žaba gatalinka krekeće
visoko u nekom drvetu.
Okupan sjajnom mjesečinom
brežuljak svaki ćuti,
a suvoj travi na proplanku
i mjesec smeta žuti.
Po starom dvorištu šetam,
sjenka me moja prati,
a pas i mačak žuti
na trošnoj leže klupi.
Ne tražim noćas ništa,
samo mi šetnja prija,
i tihi šapat vjetra
u noći što ćarlija.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар