ČETIRI GODIŠNJA DOBA
Zavičaju moj voljeni
u kamenu i stijeni,
sazdan si od tvrdog krša
gdje se željno čeka kiša.
Proljeće ti s'puno čari
predjelima gospodari,
išara ti njedra mila
svakojakim cvjetovima.
Lista gora, jasen cvjeta,
bezbroj ptica šumom leta,
svaka svoju pjesmu poje
svud u tebi veselo je.
Ljetni dani sve ožive,
kosačice brekću fine
u otkosu trava vene,
a jagode šumske mirišu zrele.
Dar prirode jesen sprema,
svako radi mira nema
i u svojoj skromnoj duši
zadovoljan svak pjevuši.
I zima mi prija tvoja,
s borbom snijega i vjetrova
što nad tobom silno ječe
i po danu i uveče!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар