недеља, 10. јануар 2021.

SUSRET SA SREĆOM

                                                                

                                                               SUSRET SA SREĆOM

Raširila ruke ostarjela Majka,
i na trošnom domu otvorila vrata.
Dočeka na pragu iz daljine ptiće,
doveli sa sobom svoje sokoliće.

Zaigra joj srce, srećom gore grudi,
unućiće svoje i grli i ljubi.
Zbunjenoj od sreće, u datome trenu,
iz oka joj suza radosnica krenu!

Zadrhtaše ruke ostareloj Majci,
pa se djeci svojoj u zagrljaj baci,
o susretu ovom sa mislima živi,
danas je salijeću sokolići mili.

Za staricu danas nema veće sreće,
kad ponovo odu, duša zaboljeće.
Pratiće ih s'mislima i zebnjom,
i na pragu čekat da slijeću redom. 


Svojim ptićima
Majka

ZLATOKOSA

ZLATOKOSA


Trepere ti zlatne kose,
kakve samo vile nose,
a sa čela blista kruna
osamnaest sja dragulja!

Sa ponosom ponesi je,
sa uspjehom okiti je,
i ostani uvjek ista
nasmijana duša čista!

Zakoračaj putem
što ti život nudui,
i budi u društvu 
cijenjenih ljudi.

Zadovoljna želim da si,
da ti ljubav život krasi,
da mi ploviš rijekom sreće,
ljubav barku nek pokreće.

Srećan ti rođendan i punoljetstvo
voljena moja,
od srca ti želi
Bakica tvoja!

                          Ninočki,
                             Baka Kova

BAKINE ŽELJE

BAKINE ŽELJE 

 Život je roman od bezbroj strana,
pišu ga brige i osjećanja;
Tvoj roman sada nek piše sreća,
ljubav i pažnja od sviju veća!

Delijo moja, jablane viti,
stasiti i ponositi,
pod suncem mlade razvijaj grane,
u zdravlju i sreći provodi dane!

Nek te život zdravljem kiti,
moj sokole ponositi,
neka te srećom časti sudbina
neka te krasi samo vrlina.

Neka ti mladost cvjeta u duši,
veselo srce neka pjevuši,
i sa uspjehom koji želio
sretan ti rođendan moja delijo!

                      Mojoj Bubi 
                    Baka Kova


BOŽIĆNO JUTRO

 BOŽIĆNO JUTRO

Polomio snijeg grane,

žice struje pokidane,

pa uz lampu, ko nekada,

proslavljamo Božić sada!


Lijepo je ruho bijelo,

dosta briga donijelo,

bez signala i bez struje

u trpeze buljiš pune!


Nebo tmurno, nešto sprema,

tišina je, vjetra nema,

ja vam želju srcem šaljem:

nek je Božić blagosloven!

                    Autor: Koviljka Bratić

POMEN BRATU

POMEN BRATU

Kud putuju misli moje,

kroz sivilo noći ove?

Kud putiuju, kud će stići,

ja sa njima ne smem ići!


Odvešće me u tuđinu,

tamo negdje u daljinu,

da potražim humku dragu,

da se javim bratu Vladu.


Kleknuću mu kraj uzglavlja

i proliti suze vrele,

nek se crnom zemljom sliju

bratu lice nek umiju.


Vrela suza lice mije,

još zarasla rana nije,

a zarast' će onog dana

kad i mene skrije tama.


Spavaj brate, snivaj snove,

daleko od sestre svoje,

odabro si zvijezdu tuđu,

a ne svoju rodnu grudu.


Grumen zamlje ponijeću,

da na njemu palim svijeću,

da umirim srce svoje

k'o na grobu da sam tvome!

                                Autor: Koviljka Bratić