POMEN BRATU
Kud putuju misli moje,
kroz sivilo noći ove?
Kud putiuju, kud će stići,
ja sa njima ne smem ići!
Odvešće me u tuđinu,
tamo negdje u daljinu,
da potražim humku dragu,
da se javim bratu Vladu.
Kleknuću mu kraj uzglavlja
i proliti suze vrele,
nek se crnom zemljom sliju
bratu lice nek umiju.
Vrela suza lice mije,
još zarasla rana nije,
a zarast' će onog dana
kad i mene skrije tama.
Spavaj brate, snivaj snove,
daleko od sestre svoje,
odabro si zvijezdu tuđu,
a ne svoju rodnu grudu.
Grumen zamlje ponijeću,
da na njemu palim svijeću,
da umirim srce svoje
k'o na grobu da sam tvome!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар