STREPNJA

STREPNJA

O bregovi moga rodnog sela

što su vam se skamenila njedra?

Zar nijedno ljeto ni proljeće

oživjet vas više nikad neće?!

Snijeg pada, vjetar grane lomi,

vuk zavija u planinskoj gori,

sa krovova ledenice vise,

strašne misli dušu mi pritisle. 

U Bosanskim planinama pustim,

ovijenim sa maglama gustim,

okovanim snijegom i ledom,

Srpska vojska bori se još jednom.

Svjedoci im gavrani i vuci,

cjelo srpstvo našlo se na muci, 

da li su se udružile sile

da bi srpska ognjišta zatrle?!?

                      Autor: Koviljka Bratić

ŽIVCI

ŽIVCI

Što ti Tejo rade živci,

dok Bogdanu svađalici,

ispunjavaš želju svaku,

a on volju ima jaku

da ih štima kao strune,

jer ga niko ne razume!?!

             Peli i Bubi

                                Autor: Koviljka Bratić

ZLATNO JUTRO

ZLATNO JUTRO

Volim jutro kad zlatom obuče

sve brežuljke oko naše kuće,

Sunce zrake po jastuku prospe,

zlatne niti upliće u kose.

Volim zoru kad prozor pozlati,

pa po njemu raspjevani vrapci

svojom pjesmom krenu da me bude,

s grana im se sjenice pridruže.

Volim jutro kad cvrkuću laste,

svaku biljku što cvjeta i raste,

i petlove zoru kad najave,

tihi vihor kad zaljulja grane.

Volim jutro kad šljivike bele

nadlijeću leptiri i pčele,

pod zidićem kad cvrkuće ševa,

stara vrana grakne sa vrh cera!

Volim jutro kad selo probudi,

plavo nebo napaja mi grudi,

oči svuda naokolo kruže,

ta ljepota da potraje duže!

                              Autor: Koviljka Bratić

POSLE ZIME ...

POSLE ZIME ...

Došlo nam je proljeće,

probudilo ševe,

po livadi prosulo

cvjetove šarene.

Oživjeli voćnjaci

svud se behar bijeli,

a proljeće pčelama

slatki behar dijeli.

Leptirići veseli

lete tamo-amo,

lastavice gnijezdo

grade užurbano.

Zvižduće vjetar južni

žicama na stubu svira,

pjevaju ptičice male,

dok lete iznad njiva.

Požurite djeco,
proljeće vas traži,
da vam sunce zracima
kosicu pomazi!

                               Autor: Koviljka Bratić

SOKOLIĆU

SOKOLIĆU

Moj voljeni sokoliću,

plemenitog jata ptiću,

širi svoja mlada krila 

i poleti put visina!

Zvijezda sreće s tobom bila,

pratila vas bijela vila,

a Gospod vam svojom moći,

uvijek bio u pomoći.

Rođendanske svijeće gasi,

zdravlje mladost nek ti krasi,

to su želje srca moga,

uz blagoslov od Gospoda!

Srećan ti rođendan!

Voli te Baka!

                                Lukici

                                       Baka Kova

KRSNA SLAVA

KRSNA SLAVA

Krsna Slava i Ikona,

tradicija doma tvoga,

rujno vino i pogača,

neka svaki duh ojača!

Dim tamjana iz tvog doma,

neka stigne do Ostroga,

da Svetitelj svojom moći

svima bude u pomoći.

Uz Blagoslov Boga Hrista,

Slava srećom nek vam blista,

Krsna Svijeća da se ždije

sve dok sunce zemlju grije!

Na zdravlje i obradovanje

Krsna Slava i Svijeće!

Kova vas se rado sjeća

Pozdrav svima iz Bileće!

       Mileti

                                 Autor: Koviljka Bratić

MAČE

MAČE

Sklupčala se moja maca mala,

kraj šporeta, ispod sulundara,

podavila svoju šapu svaku

a repom se pokrila po vratu.

Prede maca, oke zažmurila,

samo kadkad makne brkovima,

šta li sanja, željela bih znati

kad vrh repa počinje da klati?!

Priroda joj išarala dlaku,

bijelim je obukla po vratu,

bijel nosić i brkove tanke,

spavaj maco, sanjaj snove slatke!

                     Autor: Koviljka Bratić 

PLJUSAK

PLJUSAK

Kotrljaju se kapi kiše

po staklu prozora moga,

a siva magla pokrila dole

seoca malenoga.

I munje paraju nebo,

silinom riče grom,

a snažan jugo duva,

misliš skinuće krov.

U staji veče koze,

složile sve u glas,

možda ih vjetar plaši,

pa zovu i traže spas.

Uporno kiša lije,

a pljusak pljusak stiže,

poljanom našeg dvorišta,

k'o rijeka voda ide.

                               Autor: Koviljka Bratić

TIŠINA

TIŠINA

Kad ti brige razum slome,

kad od tuge srce klone,

do pucanja dođu grudi,

čemu ovaj život ludi?!?

Tišinu mi duša traži,

da mi ona čemer blaži,

gorak čemer što razara,

most iskrenih osjećanja.

Tišina mi danas treba,

više nego komad hljeba,

starom stazom da se vratim,

u dom sreće da navratim.

                      Autor: Koviljka Bratić