PLJUSAK
Kotrljaju se kapi kiše
po staklu prozora moga,
a siva magla pokrila dole
seoca malenoga.
I munje paraju nebo,
silinom riče grom,
a snažan jugo duva,
misliš skinuće krov.
U staji veče koze,
složile sve u glas,
možda ih vjetar plaši,
pa zovu i traže spas.
Uporno kiša lije,
a pljusak pljusak stiže,
poljanom našeg dvorišta,
k'o rijeka voda ide.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар