TIŠINA
Kad ti brige razum slome,
kad od tuge srce klone,
do pucanja dođu grudi,
čemu ovaj život ludi?!?
Tišinu mi duša traži,
da mi ona čemer blaži,
gorak čemer što razara,
most iskrenih osjećanja.
Tišina mi danas treba,
više nego komad hljeba,
starom stazom da se vratim,
u dom sreće da navratim.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар