Čuvam krave u prisoju,
kozice mi sve na broju,
i odjednom dobih volju
da napišem rimu koju.
Evo gledam crnog kosa,
kako malog crva nosa,
i u omar sad se skriva
u obroku da uživa.
Sunce veze sjajnom zrakom,
život biću daje svakom,
dok putuje plavim svodom
nad barskom se gleda vodom.
Razvigorac grane njiše,
trenslin behar zamiriše,
sa krilima sojka trepće,
iznad mene nadlijeće.
Na vrh gaja gaču vrane,
i u krošnji gnijezdo prave,
i na znanje daju svima
da pripada stablo njima.
Autor: Koviljka Bratić