среда, 28. фебруар 2018.

INSPIRACIJA

INSPIRACIJA

Čuvam krave u prisoju,
kozice mi sve na broju,
i odjednom dobih volju
da napišem rimu koju.

Evo gledam crnog kosa,
kako malog crva nosa,
i u omar sad se skriva
u obroku da uživa.

Sunce veze sjajnom zrakom,
život biću daje svakom,
dok putuje plavim svodom
nad barskom se gleda vodom.

Razvigorac grane njiše,
trenslin behar zamiriše,
sa krilima sojka trepće,
iznad mene nadlijeće.

Na vrh gaja gaču vrane,
i u krošnji gnijezdo prave,
i na znanje daju svima
da pripada stablo njima.

               Autor: Koviljka Bratić

недеља, 18. фебруар 2018.

NEVJESTA ZIMA




NEVJESTA ZIMA

Pahuljice male, lake,
veselo kolo viju,
vjetar ih svirkom prati,
dovode nevjestu zimu.

Biser joj bezbroj ledenica,
vijenac inje sa grana,
haljina bijeli snjegovi,
konji joj ljuti mrazovi.

Ljuta je nevjesta zima,
daruje ledom sve,
dok kolo vode svatovi,
male pahulje bijele.

                     Autor: Koviljka Bratić

DIO SRCA



DIO SRCA

Da sam ptica sejo moja,
razvila bih krila svoja
podigla se u visinu,
poletjela u daljinu.

Kružila bi iznad grada,
Tebi dragog Beograda,
našla bi te, ne tek tako,
dio srca nać' je lako!

Savila bi laka krila,
silno bi te zagrlila,
poljupce ti tople dala,
u tvom društvu uživala,
rođendan ti čestitala!

Sestri
                        Autor: Koviljka Bratić


четвртак, 15. фебруар 2018.

MAJČINA RADOST


MAJČINA RADOST

Slušala sam jednog dana,
cvrkut ptica u sred grana,
šta govore, želiš znati,
sve cvrkuću: „biću mati!“

Poljske ševe u sred trave,
užurbano gnijezdo prave,
pjevajući šire krila:
Biću mati skoro i ja!

Pod krov slijeću laste dvije,
vesele su, šta li im je?
Očekuju skoro ptiće,
pa i lasta mama biće!

Sojka klikće, uzlijeće,
zablistala sva od sreće,
nad voćnjakom širi krila:
Postala sam mati i ja!

Sa vrh grana slavuj slijeće
i veselo kolo kreće,
u sred šume na proplanku,
sve poziva na igranku.

Prolama se šuma cjela,
igranka je započela,
u glas klikće kljunić svaki:
Mnogo sreće svakoj mati!!!

                            Autor: Koviljka Bratić

понедељак, 12. фебруар 2018.

MOJKOVAC

MOJKOVAC

Jedna žena, sijede vlasi,
sa mislima ćerku prati,
što putuje noći ove
vrletima Crne Gore.

Noć je zimska, snijeg svuda,
svakoga se bojim čuda,
i lavina i mećave,
zavijana da ostane.

O mjeseče ponositi,
zrakama je svojim štiti,
sijaj jače iznad gore,
gdje vjetrovi kolo vode!

Osvjetli joj put kroz tamu,
stazu ledom okovanu,
s pravog puta da ne svrne
kroz planine Gore Crne.

Siv oblače strasti skrati,
snijeg nemoj prosipati,
bar dok bijela zora svane
i zrake se sunca jave!

               Joci
                                          Autor: Koviljka Bratić

"FEŠTA"

"FEŠTA"

Dobro jutro, gospodo "Feštaci"!
Jesu li vas probudili zraci
toplog sunca iznad sniježnih gora
i snijegom pokrivenih polja?

Drži li vas mamurluk od pića,
i od plesa upala mišića?
Dal ste sa snom nahranili oči,
da bi mogli svome domu poći?

Mislima vas pratim kroz vrleti
a poruka s vjetrom nek odleti
i prenese pozdrave i želje
s Bjelopolja od družine cjele!

                  Autor: Koviljka Bratić

недеља, 11. фебруар 2018.

JEDNAČINA


JEDNAČINA

Kad se kocke sve poslože,
Kad se stvari sve pomnože,
Pa napišeš jednačinu,
Zaključićeš na brzinu:

Da je život k'o vrteška,
Da te košta svaka greška,
Da ti mnogo toga fali,
Što ti nekad život kvari.

Osovina teret nosi,
Il' se spušta il prkosi,
Kad nestane u njoj snage,
Razdvoje je na komade.

I život se isto tako
Poigrava s nama lako,
I diže te punog sjete,
Divni dani dok prolete!

                 Autor: Koviljka Bratić

MOJ JOVANE


MOJ JOVANE

Kad bi moglo, moj Jovane,
da izađeš iz te tame,
da na grudi padnem tvoje,
Ti da brišeš suze moje!

Moje bi ti suze vrele,
ugrijale ruke svele,
duša bi se s'dušom srela,
dio bola odnijela.

Srcu bi mi lakše bilo,
možda bi ti oprostilo,
što si one hladne noći
bez pozdrava mor'o poći!

              Svom Jovanu
Kova

DJEVOJČICA I KIŠA

DJEVOJČICA I KIŠA

Kišica je šaputala,
djevojčica skakutala,
svoju baku da potraži,
da je kiša ne ovlaži.

Stan, kišice, stan ne rosi!
Moju baku ne namoči,
reuma joj tad prijeti,
može mi se razboljeti!

Kišica je molbu čula,
na trenutak zastanula,
i sunce se zrakom javi,
pa kišicu zaustavi.

Djevojčica puna sreće,
pokisnut joj Baka neće!
Prema suncu ruke pruža,
stotinu mu šalje ruža.

Hvala suncu, hvala kiši,
Baka će mi zdrava biti,
na toplo me uzet krilo,
i zagrlit luče milo!

                   Autor: Koviljka Bratić

субота, 3. фебруар 2018.

OPROSTI

OPROSTI ...

Oprosti voljeni moj,
što ti remetim mir,
to nije inat,
ni prkos nit hir.

Oprosti voljeni moj,
što te sa suzom budim,
umjesto zagrljaja nježnog
buket ti cvijeća nudim.

Oprosti voljeni moj,
što ti svjetlost svijeća
remeti vječnu tamu,
i što te korim što me ostavi samu.

Oprosti voljeni moj,
ako ti uzdah smeta,
što punu godinu, evo,
po mojoj duši šeta.

Oprosti voljeni moj,
ako ti remetim snove,
to moje bolno srce
tebe u pomoć zove!

                         Tvoja voljena

петак, 2. фебруар 2018.

ŠUMICA

ŠUMICA

U šumicu gonim krave,
da zelene pasu trave.
Na kravama zvono zveči,
pa šumica cijela zveči.
Na brežuljku djeca mala,
igraju se pokraj krava.

                         Autori: Tinana i Baka Kova

SNIJEŽNA PJESMA

SNIJEŽNA PJESMA

Bijeli snijeg pokrio kuće,
na njemu mala ptićica cvrkuće,
ona malo hrane traži
glad veliku da ublaži.
Na prozor joj stavih mrva,
da preživi ptica mila.

Moja maca pticu vreba,
otjerat je brzo treba,
savila sam snijega grudvu
i gađala macu ludu!

                             Autori: Tinana i Baka Kova