MOJKOVAC

MOJKOVAC

Jedna žena, sijede vlasi,
sa mislima ćerku prati,
što putuje noći ove
vrletima Crne Gore.

Noć je zimska, snijeg svuda,
svakoga se bojim čuda,
i lavina i mećave,
zavijana da ostane.

O mjeseče ponositi,
zrakama je svojim štiti,
sijaj jače iznad gore,
gdje vjetrovi kolo vode!

Osvjetli joj put kroz tamu,
stazu ledom okovanu,
s pravog puta da ne svrne
kroz planine Gore Crne.

Siv oblače strasti skrati,
snijeg nemoj prosipati,
bar dok bijela zora svane
i zrake se sunca jave!

               Joci
                                          Autor: Koviljka Bratić