ODBROJAVANJE

ODBROJAVANJE

Negdje u sred moga sela,

na studen sam kamen sjela,

pa me srce s'pravom pita

kud će mis'o da mi skita?

Srce moje brižno, malo,

skromno si i osjećajno,

pogled skita, misli hrle,

prošle dane da zagrle.

Pogled hoda proplancima,

brdima i pašnjacima,

livadama i njivama

bolnu sliku mis'o stvara.

Ćuti moje selo malo,

nekad sretno, raspjevano,

odbrojava zadnje sate,

mladi neće da se vrate.

Nema frule ni dvojnica,

nema pjesme čobanica,

nema stada na proplanku,

ni mladosti na uranku.

Bez oblaka nebo plavo,

toplo sunce ogrijalo,

proljeće je, sve se budi,

pusto selo, nema ljudi!

Eto kud mi mis'o skita,

a duša se s pravom pita

hladan kamen, misli hladne,

selo moje što nestade?!

Još poneko staro biće,

na ognjište glavnje stiče,

i pogledom sunce prati

za sudbinom selo pati.

                    Autor: Koviljka Bratić

MOJ SOKOLE

MOJ SOKOLE

Moj sokole u daljini,

svoja moćna krila širi,

na najveću granu sleti,

uživaj u blagodeti.

Znam da želja mnogo ima,

što ti kruže u mislima,

nek na tvoju budu radost,

i neka ti budu stvarnost.

Ja Gospoda molim Boga,

s Vasilijem iz Ostroga,

da te čuva svojom moći,

da ti bude u pomoći.

Sretan ti, sine rođendan,

i naredni svaki dan,

volim te i ljubim te,

grlim te srcem svim! 

                   Majka

SPAVAJ NEVENE ŽUTI

SPAVAJ NEVENE ŽUTI

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,

više te nikad neću buditi,

više ti kafu neću služiti,

više te nikad neću vidjeti,

život bez tebe moram živjeti.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,

umorna duša nek ti odmara,

za mene se nemoj brinuti,

što dane provodim najviše sama!

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,

odmori ruke, vrijedne, vješte,

dugo su, dugo uporno

radile poslove, poslove teške.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,

zaboravi strahove i brige,

nepravde nema tamo

gdje rajsko raste bilje.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,

tamo ne navraća strah,

čudne se vijesti tamo ne šire,

od kojih zastaje dah.

Spavaj mi, spavaj, Nevene žuti,

pokrij se velom tame,

a mene život i dalje zove

i zrake sunca mame!

                               Spavaj mi, spavaj, moj Nevene ...

STARA SLIKA

STARA SLIKA

Zašto ćutiš sliko stara,

što me gledaš sa duvara,

zar baš ništa nemaš reći

o ljubavi i o sreći?!

Ja sa tvojim živim likom,

našu ljubav ne dam nikom.

Dan je tmuran, pljušti kiša,

ne čuje se drugo ništa,

a ja čekam kad ćeš reći

da napišem par riječi

i pošaljem u daljinu

za rođendan našem sinu!

Zadrhtala ruka moja,

sinu pišem sitna slova,

a niz lice suza kreće,

tvoje ime pisat neće!

   Samoća ...

                     Autor: Koviljka Bratić

VOLJENOJ BAKI

VOLJENOJ BAKI

Ko me je čuvao od malena,

ljuljao još iz pelena,

čije je srce kucalo jače,

zabrinuto što beba plače?!

Od prvog dana pa do đaka,

uvek me volela moja Baka;

Unuci su za nju ceo svet,

zato joj šaljem poljubac i cvet.

Ubrzo stižem,

čekaj me nasmejana,

zdrava i puna volje,

kada se uparkiram

kod "STARE ŠKOLE"!

                            Tvoja Nina

POZDRAV OD NINE

POZDRAV OD NINE

Doletela ptica mala,

kraj prozora moga stala,

kaže stiže iz daleka,

preko brda, livada i reka.

Dolazi mi sa planina, 

napojila je vodom Drina.

U kljunu jedno pismo drži,

pa mi ga polako u ruku pruži.

Čitam tvoje divne reči,

a ptica pored mene i dalje kleči.

Napojih je i nahranih

al da ode joj zaabranih.

Dadoh joj ja pismo novo,

ode ptica na put ponovo.

Mojoj Baki pozdrave šalje,

i moje molitve za njeno zdravlje.

Pismo će ti brzo stići,

donose ga mali ptići!

                           Tvoja Ninočka

ZA LAKU NOĆ

ZA LAKU NOĆ

Razmakli su se oblaci kišni,

prest'o da orga grom,

u gaju gugutka guče,

i sunce se pojavi sa njom.

Polako pirka vjetrić blag,

dušu mi svojim daškom krijepi,

a po kamenjaru sitnom,

par veselih ševa leti.

Klati se zelena trava,

i zuji osica roj,

a od sparine silne

s čela mi kaplje znoj.

Pogledom oko šara,

brdo po brdo broji,

a pastir sa vjernim psima,

pred stadom svojim hodi.

Avioni paraju nebo,

bijeli im ostaje put,

a meni misli lete

ni sama ne znam kud.

Biće sa vama noćas,

sa anđelima će doć',

da vam požele laku,

mirnu i tihu noć.

            Svojoj djeci

                           Autor: Koviljka Bratić

"CVJETNA PONJAVA"

https://www.google.rs

"CVJETNA PONJAVA"

Mirisna dušica ponjavu šara,

preko busenja i kamenjara,

travku po travku pažljivo veze,

pa po njoj sadi cvjetiće svježe.

Vesele ševe, tražeći hranu

hitro skakuću po kamenjaru,

i traže neko skriveno mjesto

gdje će gnijezdo saviti vješto.

Ponjavom skakuće veseli par,

i misli da je od Boga dar,

sigurno mjesto da grade dom

da se potomstvu raduju svom.

Ponjava cvjetna pod suncem blista,

iznad nje kruži mušica trista,

i žuti leptir odmara krila

a pod njom ševa gnijezdo svila.

Blista od sreće, polaže jaja,

društvo joj pravi buba Mara,

pričaju tako svaki dan,

šta su im teme, e to ne znam!

                   Autor:  Koviljka Bratić

VUKU

VUKU

Napisa Baka, drhtavih ruku,

rođendansku poruku malome Vuku!

Rasti i stasaj boriću mladi,

među stasitim jelama,

Gospod te srećom kitio,

k'o vedro nebo zvjezdama.

Rasti i stasaj mlad' boriću,

zdravlje ti bilo vrlina,

čisto k'o sunčev sjaj, 

duša k'o sunčeva toplina.

Rasti i stasaj, mlad boriću,

Višnji te čuvao Bog,

anđeli nam te skrivali

od svega lošeg i zlog.

Rasti i stasaj, mladi boriću,

u toplom krilu svoga doma,

srećan ti rođendan prvi,

poželje ti tvoja Baka Kova!

                Malenom Vuku

        Baka Kova

"VELIKI KAMEN"

"VELIKI KAMEN"

U predvečerje u kišnom danu,

sjedim na jednom hrastovom panju,

ispod oblaka u jednom trenu

sunce se pravo meni okrenu.

Zablista rosa na ploči kraj puta,

k'o da su biser-zrna prosuta;

hodam polako ka ploči toj

i gledam crtež i potpis tvoj.

Zaigra sunce a suza kanu,

na ploču davno napisanu,

kamen je hladan a slika živa,

pisana majci da uživa.

Srebrne zrake sunca se skriše,

pa ni ja nemam vremena više

da s tobom pričam iz daljine,

šaljem ti pozdrav prepun topline!

Tofilu

                         Autor: Koviljka Bratić

CRVENE BULKE

https://www.google.rs

CRVENE BULKE

Budila me zora mila,

rumenilom ispod krila,

budila me da mi kaže,

da me moje srce laže.

Pokaza mi dvije bulke male

kraj gatera tvoga procvjetale.

Procvjetale u travi po kraju,

gdje smo nekad skupa pili kavu.

Dvije bulke, dva cvijeta crvena,

vratiše me u divna vremena.

Srce laže, ne priznaje duši, 

da se i sad u suzama guši.

Bulke niču, cvjetaju i venu,

da čuvaju na nas uspomenu.

Hvala zori što me rano budi

i sjećanjem nadahnjuje grudi!

                      Autor: Koviljka Bratić