SLIKE I SEĆANJA
Plovim morem od minulih dana,
tražim zbirke starih spomenara,
požutjele prevrćem listove,
i sjećam se djetinjstva i škole.
Vraćam slike zima i snjegova,
jakog mraza i glednih vukova,
rodne kuće pokrivene slamom,
komšinice što priča sa mamom.
Cile lampe u maloj sobici,
stara mačka spava u bešici,
ispod nogu uspavane bebe,
toplo joj je pa lijepo prede.
Spava bato, predenje mu prija,
prosula se snijegom mjesečina,
ledenice dodiruju zemlju,
viju vuci pred kućom u snjegu.
U šporetu vatrica pucketa,
u sobici krevet do kreveta,
sve po dvoje zagrljeno spije,
a nad nama brižna Majka bdije.
Od kudjelje meke vune bijele,
pređu prave vješte ruke njene,
vreteno se u desnici vrti,
lijevom rukom pravi tanke niti.
Snene oči sklapaju se same,
glava klone i na grudi pane,
dijete joj se u bešici budi,
uzima ga i stavlja na grudi.
Pijevci zoru najavljuju bijelu,
Majka svoju ostavlja kudjelju,
ruke mije, vodom hladi oči,
pa će onda ka namcima poći.
Kada zoru jutro zamijeni,
zamiriše svježi hljepčić bijeli,
priganica tu je zdjela puna,
a u loncu vreli čaj se kuva.
Danju noću bez prestanka,
o djeci se brine Majka,
sve poslove stići mora,
naša Majka neumorna.
Voljenoj Majci
Autor: Koviljka Bratić
