"BIJELE MUVE"

"BIJELE MUVE"

Sa prozora uskliknulo dijete:

"Vidi Bako, bijele muve lete!

Puno ih je, padaju po travi,

ljuljaju se na šljivovoj grani."

Okrenu se začuđeno Baka,

pa unuče u naručje hvata:

Nisu ono muve ni pčelice,

to su sniježne male pahuljice.

"Pa šta ćemo, Bako, bez cvjetića?"

-opet dijete začuđeno pita.

Uze Baka unuče u krilo

i poljubi svoje luče milo.

Čedo moje, i ovo će proći,

Gospodu se pomrsili konci,

zarobljen je u đavoljoj vojsci,

i ostao bez snage i moći.

Ne brini se, čedo moje milo,

nije Gospod razum izgubio,

čim se otme iz đavoljih kandža

sve će opet biti ko nekada.

Mirisat će grane od behara,

s cvijećem se okitit poljana,

ptičice će slijetat na granu,

opet ćemo šetati po travi,

braćeš cvijeće da pokloniš mami!

                              Divna vremena...

                                          Svom Darkiši Baka Kova