JESENJA IDILA

JESENJA IDILA 

Dan prekrasan, toplo sunce sija,

blagi vjetrić polako ćarlija,

širok vidik, nigdje nema tame,

zlatnom dugom šume išarane.

Jesen zlatom obojila šume,

cvrkut ptica polako se čuje,

plavo nebo ni oblačka nema,

jato vrana na žicama drijema.

Jutro toplo ko da je proljeće,

toplo sunce svojim putem kreće.

Oči pune prelijepe slike,

samo selo što sve teže diše!

                           Autor: Koviljka Bratić

ŠTETOČINA

ŠTETOČINA

Stara baba s' krivim štapom

jutros se svađa sa žutim mačkom!

Prijeti baba i mačka juri,

sa krivim štapom da mu presudi!

Kradljivče jedan, sram te bilo,

što si mi grudu sira dir'o!

I hljeb si mor'o čipnuti malo,

sad ćeš mi platit' žuta budalo!

Zaključi mačak da nema šale,

pa se dočepa šljivove grane,

na grani žmirka i gladi brke,

a baba zvoca, hoće da crkne.

Sa štapom gađa na grani mačka,

pa se okliznu, pade k'o kruška!

Sad se kotrlja, treba joj štap

ost'o na grani, pa šta će sad?!

Diže se stara, mokra od rose,

sve ćeš mi platit, kad siđeš, skote!

Naći ću za te dugačak prut,

pobjeći nećeš sledeći put!

                      Autor: Koviljka Bratić

BAKINOJ ZEZALICI

BAKINOJ ZEZALICI

Srce igra, ruka drhti,

tastaturom klize prsti,

sitna, mala slova traže

da ti srce želju kaže.

Sreća nek' ti bude dar,

čista kao sunčev sjaj,

sa njom uspjeh da ti blista

k'o sunčeva zraka čista!

Moj orliću oka bistra,

zdravljem život da ti blista,

širi mlada, laka krila

klikći sretan sa visina.

Sretan ti rođendan!

Voli te Baka.

                 Lukici

                       Baka Kova

NA KUĆNOM PRAGU

NA KUĆNOM PRAGU

Odletjeli lasti ptići,

od sokola sokolići,

orlići u čarne gore

a ja u grad poslah ptiće,

da im ljepša zora sviće.

Gradska svjetla da im sjaju,

da dohvate dugu čarnu,

da im sjajem sve pozlati,

da ih sreća svuda prati.

Lasta gnijezdo obnoviće,

nove ptiće odhraniće,

a orlići klikću gorom,

ja ih slušam ranom zorom.

Sokolići, u svom letu,

zapjevaju u duetu,

a ja u svom skromnom domu,

omladinu čekam svoju.

Po dvorištu šetam mekom,

svoju dušu hranim sjetom,

čekam ptiće da se sjete

i pred rodnu kuću slete!

Majka čeka, vijenac plete

od godina što joj lete,

da zagrli svoje ptiće

i njihove sokoliće!

Po dvorištu stara šeta

a dušu joj hrani sjeta,

priće čeka da se sjete

i pred kuću da dolete!

                          Majka

TOČKOVI

TOČKOVI

U moru čudnih misli

staračke provodim dane,

a misli, htjela ne htjela,

odnekud naviru same!

Čudan život, burno vrijeme

i poslovi bez dileme,

na put moje mile mame,

moju dušu strahom hrane!

Avioni, kamioni,

brza kola i motori,

i bicikle lake male

u mislima košmar prave!

Lomom prste starih ruku

dok me misli nekud vuku,

putevima, drumovima 

i planinskim vrletima!

Ne plašim se noćnog mraka,

snažnih munja iz oblaka,

zmije šarke iz bespuća,

već mi strahom pune pluća

Avioni, kamioni,

brza kola i motori,

i bicikla laka mala

to mi noćne more stvara!

Izvezla sam maramicu,

kupila sam brojanicu,

da čvorove na njoj brojim,

noćne more da uklonim!

                            Autor: Koviljka Bratić

ČUVARI USPOMENA

ČUVARI USPOMENA

Oronula kuća stara

pokraj puta mirno spava.

Pokrila je mjesečina

pa uživa u snovima.

Nad njom kolo vode zvijezde,

sijaju se i trpere,

ona dječiju sniva graju,

sretni žmurku dok igraju.

Ponekad je iz sna prene

auto kad putem krene,

a ona se tada sjeti

kuda djeci lopta leti.

Kada vjetrić dune laki

ona sanja o ljuljaški

što veselu djecu klati,

pa će u snu zaplakati.

Noć prolazi, zora rudi,

pa se kuća iz sna budi

i tuguje što joj san -

zamijeni bijeli dan!

                                  Čuvar vaših uspomena ...

             Svojoj djeci