TOČKOVI

TOČKOVI

U moru čudnih misli

staračke provodim dane,

a misli, htjela ne htjela,

odnekud naviru same!

Čudan život, burno vrijeme

i poslovi bez dileme,

na put moje mile mame,

moju dušu strahom hrane!

Avioni, kamioni,

brza kola i motori,

i bicikle lake male

u mislima košmar prave!

Lomom prste starih ruku

dok me misli nekud vuku,

putevima, drumovima 

i planinskim vrletima!

Ne plašim se noćnog mraka,

snažnih munja iz oblaka,

zmije šarke iz bespuća,

već mi strahom pune pluća

Avioni, kamioni,

brza kola i motori,

i bicikla laka mala

to mi noćne more stvara!

Izvezla sam maramicu,

kupila sam brojanicu,

da čvorove na njoj brojim,

noćne more da uklonim!

                            Autor: Koviljka Bratić