TRI SLOŽNA DRUGARA

TRI SLOŽNA DRUGARA

Uživam danas zaista,

vjerujte nije šala,

dok gledam igru veselu,

tri dobra, složna drugara.

Crno kuče i dva mačka stara

u klupče se skoro zamotala.

Kuče štekće a mjauču mačci

dok ih kuče po poljani vlači.

Igra traje i druženje fino

dok se kuče ne prevari crno,

za rep štipnu u igri drugara

pa se lola naljutila stara.

Na leđa se vješto baci lola

i po njušci ogreba Garova.

Skiknu kuče i brzo se vrati

i drugara za uši uhvati.

Drugi mačak svoju tačku sprema

pretvara se kao da drijema,

umiljato izaziva kuče

da i njega za uši povuče.

Valjaju se i vrte u krugu

a kad igru završiše dugu

sporazumno u kućicu kreću

da osmisle igricu sledeću! 

                     Autor: Koviljka Bratić

ŠAPUTANJE

ŠAPUTANJE

U ranu zoru,

na mom prozoru,

dok hladan vjetar kovitla grane,

čula sam neko tiho šaputanje.

Kroz prozor gledam zaleđen brijeg,

što ga je tanki pokrio snijeg

i pitam sebe: ko u svanuće

na mome prozoru, tiho šapuće?

Otvaram prozor, želja me vuče,

da vidim ko to tamo šapuće.

Pahulja deset u jedan glas,

kliknuše: Bako, pozdrav od nas!

Šibane vjetrom sa svake strane,

nosimo tebi tople pozdrave,

od tvojih tebi najdražih bića,

od sviju deset unučića.

Ne mogu doći da Te posjete

zbog ove zlobne korone klete,

poruku ti šalju svi u glas-

Kad zloba prođe, eto nas!

Htjedoh ih skupit’ da se ugriju

ali one počeše suze da liju,

pa skupa sa njima zaplakah i ja

onda mi pozdrav srce ugrija. 

                           Svojim voljenim unucima

  Baka Kova

ZVIJEZDO DANICE

ZVIJEZDO DANICE

Mjeseče žuti, mjeseče sjajni,

na prozor mome Tošketu stani.

Grli ga tvojim toplim zrakama

k'o što je nekad majka rukama.

Kroz gustu kosu prošetaj zrake,

tople k'o prsti njegove majke.

Treperi zrakom da mirno spava,

sve dok te zora ne smijeni rana.

Pozovi sjajnu svijezdu Danicu

neka mu plete brojanicu,

u svakom čvoru zdravlje i sreća,

od njenog sjaja toplija i veća.

Kad jutro svane i dovede dan

nek mi se budi sretan, radostan,

osmjehom da mu zablista lice,

kao ti sjajem, zvijezdo Danice!

                      Svom Tofilu

          Majka

USPOMENE SA ZIDIĆA

USPOMENE SA ZIDIĆA

Skuvala sam "Bravo"kafu

i dok sam je pila,

sa tobom sam moja mila

u mislima bila.

Sad je pijem na zidiću

ispred kuće stare,

gdje sam nekad s' dragim bićem

provodila dane.

Danas evo na tom mjestu

kafu pijem sama

i sjećam se naših divnih

zajedničkih dana.

Jak sjeverac zafijuka,

trga lišće s' grana

k’o da želi da i meni

otrgne sjećanja!

                     Autor: Koviljka Bratić

PEČAT PROŠLOSTI

PEČAT PROŠLOSTI

Uhvati me neka sjeta

pa mi mis’o nekud šeta,

kroz djetinjstvo i kroz mladost,

kroz rastanke i kroz radost.

Ređa sjeta slike žive,

snjegove i duge zime,

leden okov stegnut svuda

pa ne možeš baš nikuda.

I verige krupnih alki

ispod kojih vatra plamti,

drže bakren kot’o crni

a u njemu snijeg cvili.

Otac kocke snijega siječe

od ujutru do uveče

i u crnom topi kotlu,

da napoji žednu stoku.

Kad ponekad sunce grane

ledenice topit’ stane,

djeci sreća žari lice,

biće vode i za piće!

Djetinjstva su dani prošli,

svako od nas pečat nosi

a kad mladost zakorači

svukuda nas život baci.

Sad okrutih zima nema,

vremenski ih zbrisa talas,

težak pečat te prošlosti,

duša moja i sad nosi! 

                    Autor: Koviljka Bratić