ŠAPUTANJE

ŠAPUTANJE

U ranu zoru,

na mom prozoru,

dok hladan vjetar kovitla grane,

čula sam neko tiho šaputanje.

Kroz prozor gledam zaleđen brijeg,

što ga je tanki pokrio snijeg

i pitam sebe: ko u svanuće

na mome prozoru, tiho šapuće?

Otvaram prozor, želja me vuče,

da vidim ko to tamo šapuće.

Pahulja deset u jedan glas,

kliknuše: Bako, pozdrav od nas!

Šibane vjetrom sa svake strane,

nosimo tebi tople pozdrave,

od tvojih tebi najdražih bića,

od sviju deset unučića.

Ne mogu doći da Te posjete

zbog ove zlobne korone klete,

poruku ti šalju svi u glas-

Kad zloba prođe, eto nas!

Htjedoh ih skupit’ da se ugriju

ali one počeše suze da liju,

pa skupa sa njima zaplakah i ja

onda mi pozdrav srce ugrija. 

                           Svojim voljenim unucima

  Baka Kova