Danas sjedim ispod grana
procvjetalog jorgovana,
miris mu se svuda širi,
iz mog oka suza viri.
Blag mu vjetar grane klati,
uspomene meni vrati,
kad su dani srećni bili
kad smo skupa kafu pili.
Pričali smo divne šale
nož gaterski kada stane.
Danas ovdje sjedim sama,
nož gaterski ne odzvanja.
Po beharu zuje pčele
a tvoje su ruke svele.
Po kablu se ptice šeću,
nož gaterski ne pokreću.
Vjetar s' juga duvat' stade,
od tebe mi pozdrav dade,
pa duvati poče tiše
kao da mi suze briše.
Jorgovane prospi sjeme
i čuvaj nam uspomene!
Kad ti sjever grane trene
pozdravi ga mjesto mene!
Naše uspomene ...
Нема коментара:
Постави коментар