Stežem srce rukama objema,
dok se mladež na druženje sprema,
krijem suzu u mutnome oku
i u duši prazninu duboku.
Duša pati, boluje i vene,
slike lista, vraća uspomene.
Cvijet svene i ponovo raste,
a ti ode, više ne vraćaš se.
Laste su se vratile sa juga,
evo gnijezda obnavljaju svuda,
ti ostavi prazninu u duši,
svakim danom da me više guši.
Kad izgubih bračnog druga
u duši mi živi tuga,
njegova me sjenka prati
al' mi savjet ne zna dati.
Još jedno okupljenje bez tebe ...
- Vaskrs- 19 april 2020.
Нема коментара:
Постави коментар