TERET GODINA
U malenom selu, pred kućom kraj puta
često sjedi žena vidno zabrinuta.
Sunce joj se igra po sijedoj kosi
teret svojih godina
sa razumom nosi.
Skromne želje veze sa
sunčevim zrakom
i Bogu se moli da pomogne svakom.
Prolaznike rijetke s'radošću isprati
pa se svojim mislima ponovo povrati.
Sluša šapat lišća, cvrkut ptica s'grana,
iz podsvjesti čita
stranice romana.
Požutjele stranice životnog
romana
prelistava često kad ostane sama,
a stranica svaka ima
svoje draži,
pa u njenom srcu
svoje mjesto traži!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар