MATI

MATI 

Kad bi neko mogo znati,

kakve brige brinu mati?

Kad joj djeca u svjet odu,

u amanet milom Bogu.

Sa praga ih ispraćala,

i blagoslov svakom dala.

Da im sviću sretna jutra,

a sretnije svako sutra.

Hrabrost skuplja, srce steže

ne da suzi da pobježe.

U zagrljaj dok im pada, 

sebe mora da savlada.

I kad grmi i kad sijeva,

kad postelju meku sprema,

i kad zora jutro budi,

majci misli pune grudi.

Svu tjeskobu u grudima,

vješto skriva osmjesima;

i poslu se svakom preda,

al mira nema dušu njena!

                                 Autor: Koviljka Bratić