Gledam ruke neobične, dvije
koje život milovao nije;
Svaka bora na njegovom dlanu
ima priču za naslovnu stranu.
Gledam prste neumornih ruku,
navikle su da tegle i vuku;
Hljeb stvarati s Hercegovskog kraša
- Devet kora tu ima pogača!
Gle zglobove natečene, krive,
na rukama što su nekad bile
svakom poslu sigurne i vješte,
a danas im i kašike teške!
Još dlanovi tvrde žulje nose
od sjekire, motike i kose,
s čim težaci u ovome kraju
potomcima zarađuju hranu.
Nokti žuti, neuredni, krivi ...
koliko su otučeni bili!
Iz korjena nicali ponovo,
k'o prosuto sjeme nevenovo!
Čitaj priču sa dlana težaku,
I cijeni zemlju kao majku,
Što te hrani, napaja i goji,
I na kraju u utrobu skloni!
Posvećeno voljenom suprugu Jovu
Autor: Koviljka Bratić
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар