POKLONI

POKLONI

Skuvala sam kafu 

u ibriku malom,

i polako pričam

sa Ninom i Anjom.

Zelena mi šoljica

četvrtaste ručke,

svojoj Baki donio

Aleksej unuče!

Na kredencu stoji

sa posvetom čaša,

to je dragi poklon

od unuka Darka.

Pokraj nje je slika

Dedina i moja,

to je opet poklon

od Bogdana moga.

Na stolu bokalče,

puno vode bistre,

pa i to je poklon

od unuka Gliše.

Kad mi gosti dođu

crnu kafu služim,

i tako se s Lukom

i Tinanom družim!

Bilo šta da radim

sve su slike žive,

sve su to pokloni

moje familije.

Ponosna sam Majka,

Svekrva i Baka,

s poklonima vašim

pričam svakog dana!

Pokloni su sjajni,

i sretnom me čine,

prenose mi ljubav

čak i kroz daljine!

                           Svojim potomcima

     Kova

DEDA MRAZ

DEDA MRAZ

Po stazama punim leda,

s'bijelom bradom ide Deda!

Irvasi mu, k'o iz bajke,

pozlaćene vuku sanke.

To običan Deda nije,

bijelom bradom lice krije,

on veliko srce ima,

poklon nosi svima, svima!

Ne smeta mu mraz, ni zima,

on adresu svaku ima,

u susret mu djeca trče,

"volimo te" svako viče!

                           Autor: Koviljka Bratić

ŽIVOTNI ROMAN

ŽIVOTNI ROMAN

Anđele plave, anđele bele,

zamolih jutros, moja Pele,

da mi te prate, da te čuvaju

i da ti rođendan čestitaju.

Neka ti svaki dan života

bude sreća bez poroka,

da te ljubav grije topla

i da dobrog nađeš momka.

Da mi toplo gnijezdo sviješ,

mila čeda da podižeš,

tvoj roman sreća nek od sad piše

zdravljem i slogom srce da diše!

Radost i sreća neka te prate,

želje su tvojih Mame i Tate!

                     Peli

                      Kovan

PROMJENA

PROMJENA

Noćas nije bilo struje,

zbog grmljave i oluje,

s'planine se vjetar sorga,

i pokvari mnogo toga.

Jutros snijeg i mećava,

ledenice na strehama,

a kitina povi grane,

izazov za uživanje.

S'oblakom se sunce bori,

da spriječi snijeg novi,

da ne trune pod njim cvjeće,

pa požuri iz Bileće!

         Zori

                                     Autor: Koviljka Bratić

TATINOM BORIĆU

TATINOM BORIĆU

Mlad boriću u tatinoj bašti,

nek te život svakom srećom časti,

nek anđeli raširenih krila

od rđavih čuvaju te sila.

Nek te krase zdravlje i ljepota,

u životu nemao poroka.

Rođendane slavio po želji,

nek se s tobom društvo proveseli,

a mi ćemo u maloj sobici

tvojoj maloj čestitati slici.

Neka ti se uspjesi ko zvijezde roje,

iskreno ti želi ovo staro troje!

                         Gliši za srećan rođendan

  Baka Kova

ROĐENDANSKA ČESTITKA

ROĐENDANSKA ČESTITKA

Sa tobom ujutru neću biti,

ni prvu jutarnju kafu piti,

zagrliti te neću moći,

jer si daleko, ne mogu doći.

Pa zato voljena moja,

umjesto poljupca i poklona,

sretan rođendan želim ti reći,

slavi ga kćeri u zdravlju i sreći.

Ružo moja, latice raširi,

pa čestitku rođendansku primi,

iz daleka a od starih ljudi,

nek ti sreća nadahnjuje grudi.

Cvjetaj dugo, uživaj u sreći,

Bog nek čuje iz mog srca rječi,

s tobom će biti i ovog dana

tata, mama i baba stara!

                              Peli za srećan rođendan

Kovan

LIŠĆE

LIŠĆE

Šušti, šumori lišće,

tiho opada s grana,

pa ćilim meki tka

po šumskim stazama.

Šušti, šumori lišće,

nosi ga vjetar tih,

ostaju gole grane,

do toplih dana proljetnih.

Šušti, šumori lišće,

noću dok mjesec sja,

u žbunu zeka maleni

mekanu ložu savija.

Šušti, šumori lišće,

dok ptice spiju sve,

samo se vjetar igra 

sa suvim listovima.

           Autor: Koviljka Bratić

"BELA LAĐA"

"BELA LAĐA"

Ostarjela lađa bijela,

pod orahom sad drijema,

a šta sanja ko bi znao,

da li joj je grada žao?

Da li žali prošle dane,

zlatnim suncem okupane,

svadbe, slavlja i veselja,

kilometre što je prešla?

Znam sigurno da joj fale

djevojčice dvije male,

navikla je da je paze,

kad je čiste da je maze.

                    Autor: Koviljka Bratić

SNEŠKO BJELIĆ

fotografija: https://www.google.rs

SNEŠKO BJELIĆ

Baš je jutros divno selo,

sve u bjelo obučeno,

nad njim vjetrić, lola stara

od oblaka barke stvara.

Kad se zemlji bliže spusti,

s'grana stresa snijeg gusti,

stari hrast se na to ljuti

pa sa lišćem žutim šušti.

Kroz oblak se sunce smješka,

gleda djecu, prave Sneška,

pa se krije, da ne žari,

da užitak ne pokvari.

S njima i djed krivih leđa,

hrve se sa hrpom snijega,

trup za sneška da naprave,

u pomoć im evo mame.

Gromada se diže bijela,

sad mu glavu stavit treba,

pa nos - žutu šargarepu,

a za šešir naći šerpu.

Mama sneška dizajnira,

pa opasač evo ima,

crne oči i obrve,

stara metla, gle delije!

Zbunio se Kudrov stari,

šta se zbiva na poljani?!

pa na bjelog laje sneška,

vrište djeca od smijeha!

         Autor: Koviljka Bratić