LIŠĆE
Šušti, šumori lišće,
tiho opada s grana,
pa ćilim meki tka
po šumskim stazama.
Šušti, šumori lišće,
nosi ga vjetar tih,
ostaju gole grane,
do toplih dana proljetnih.
Šušti, šumori lišće,
noću dok mjesec sja,
u žbunu zeka maleni
mekanu ložu savija.
Šušti, šumori lišće,
dok ptice spiju sve,
samo se vjetar igra
sa suvim listovima.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар