SNEŠKO BJELIĆ

fotografija: https://www.google.rs

SNEŠKO BJELIĆ

Baš je jutros divno selo,

sve u bjelo obučeno,

nad njim vjetrić, lola stara

od oblaka barke stvara.

Kad se zemlji bliže spusti,

s'grana stresa snijeg gusti,

stari hrast se na to ljuti

pa sa lišćem žutim šušti.

Kroz oblak se sunce smješka,

gleda djecu, prave Sneška,

pa se krije, da ne žari,

da užitak ne pokvari.

S njima i djed krivih leđa,

hrve se sa hrpom snijega,

trup za sneška da naprave,

u pomoć im evo mame.

Gromada se diže bijela,

sad mu glavu stavit treba,

pa nos - žutu šargarepu,

a za šešir naći šerpu.

Mama sneška dizajnira,

pa opasač evo ima,

crne oči i obrve,

stara metla, gle delije!

Zbunio se Kudrov stari,

šta se zbiva na poljani?!

pa na bjelog laje sneška,

vrište djeca od smijeha!

         Autor: Koviljka Bratić