KOŠMAR

KOŠMAR

Danas sam evo sama u bašti,

nekoj se čudnoj prepustih mašti.

Potonuh tako u prošle dane

pa listam svoje spomenare.

Podsvijest je kriva što dozvoli

bačenoj barci da izroni,

pa iz nje čudne iskaču slike

da mi ranjeno kidaju srce.

Nalazim sliku voljenog brata,

sa njim su sada Mama i Tata,

po rajskom polju nečujno hode,

možda me duše njihove bodre.

Voljenom bratu milujem kosu

pa mi se suza niz lice prosu.

Ocu i Majci svenulo lice,

u oku suze radosnice.

Mezimca svoga uzeše sebi,

da sami rajem šetali ne bi.

U duši mojoj košmar je pravi;

O trula barko što se pojavi!!!

                      Uspomena na voljene ...

OKRUTNI VJETAR

OKRUTNI VJETAR

Njegovo veličanstvo Vjetar okrutan,

brz, jak i vrlo spretan

s lakoćom plete grane gole

i sa krova skida golubove.

Gospodin Vjetar pravi je đavo,

i sam je sebi dao pravo

sa svog puta da skloni sve,

trebalo tu biti ili ne!

Okrutni silnik hoda po gori,

pa čupa stabla, krovove lomi,

promrzlog putnika skreće sa puta

zadaje svakom stotine muka!

Šamare hladne, drskog silnika,

osjeća svaka zvjerka i biljka,

ljudima grudi puni sa studi

okrutni vjetar dok poljem juri.

                     Autor: Koviljka Bratić

RIJEKA SREĆE

RIJEKA SREĆE

Umjesto poklona i zagrljaja,

šaljem ti rijeku sreće bez kraja,

zvijezdu sjajnu što nebo zlati,

pažnju i ljubav neka te prati.

Zaplovi moja voljena,

bisernom lađom sreće, 

uspjeh na svakom polju,

neka ti jedra pokreće!

Zdravljem nek ti mirišu grudi,

radost sa tobom nek' se budi.

Nek' ti želje budu stvarnost,

nek' te prate zdravlje i radost!

Putuj mi dugo, voljena moja,

pučinom mirnom plavom,

zrakama sunca grljena,

Božijom rukom vođena!

Srećan rođendan, dušo bakina!

         Ninočki

            Baka Kova

ZIMSKE ŠARE

ZIMSKE ŠARE

Kod nas jutros, moje milo,

ispod nule deset bilo!

Naš umjetnik nije spav'o

sva je stakla ukrašav'o!

Ne koristi kist ni boju,

on tehniku ima svoju,

kristaliće vješto spaja,

i lijepe slike stvara.

Kristalne mu slike žive

dok ih sunce ne ugrije.

Tada svaka suze lije,

a umjetnik negdje spije.

Kad se hladna spusti noć,

umjetnik će opet doć',

ponovo će sve do zore

napraviti slike nove!

                           Autor: Koviljka Bratić

BJELOV

BJELOV

Sivo, sumorno nebo

sniježne pahulje sipa,

a čopor vukova gladnih

po šumi stalno skita.

Pastiri svoja stada

u tople staje skrili,

a njima promrzlim, ljutim,

glad iz očiju viri!

S'proplanka gledaju selo,

u noći dok spava sve,

od gladi vijat' počinju,

makar da probude pse.

Dok traje tamna noć,

čopor će u selo poć',

krvolok u noćnoj tami,

kućnog čuvara da izmami!

Biće pojeden jadnik

samo u jednom trenu,

ostaće glava i kudrav rep

na snijegu zaleđenu!

                                        Vjernom čuvaru kućnog praga

                         Autor: Koviljka Bratić

VLAHOVIĆI

VLAHOVIĆI

Rodno selo tvoga tate

okupale sunca zrake,

blag sjeverac lišćem šuška

hrastu grane dok ljuljuška.

Žubori potočić mali,

k'o nekad u tom kraju,

vijuga svojom putanjom,

umiva kamen i travu.

Nekad je vodom pojio

seoska stada bijela,

vrijedne pčelice male 

i ptice raspjevane.

Jeste li se naželjali sela

i napili vode s'hladnog vrela,

oživjeli slike i sjećanja

upalili svijeće na humkama?

Dal' je Bogdan uživao u selu,

igr'o fudbal s tobom na brijegu?

Gdje ste sada, kući il' u putu,

i kakve vas ambicije vuku?

                       Darkiši

                            Baka Kova

ČAJ ZA DVOJE

ČAJ ZA DVOJE

Budila me rana zora

rumenilom sa prozora,

rumenilom sobu osu,

žar po mojoj kosi prosu.

Čaj za dvoje spremam stara,

još bunovna i pospana,

ali mjesto čaše tvoje

stoji prazno, milo moje!

Nosim sliku lika tvoga 

u zenici oka svoga,

i tvoja me duša prati,

pa bol moram izdržati!

                                        Nedostaješ u svemu ...

                             Koviljka Bratić

JESEN

JESEN

Zvjezdama se nebo osu,

studen slanu zemljom prosu,

hladnim bičem šiba grane,

sa njih lišće da opane.

Svud tišina vlada neka,

ptice glade krila meka,

spremaju se za daleke pute,

da se sklone prije zime ljute.

Plameni jezici kotlić ližu,

jedna po jedna misli se nižu,

šapuće mlijeko, miris se širi,

iz svakog ugla samoća viri.

Tako sine, prođe jesen žuta,

tvoja Majka u mislim luta,

obilazi sinove i kćeri,

i pita se kad će doći meni?

Smjenjuju se sjećanja i suze,

dok se sa mnom uspomene druže,

prelistavam slike u albumu,

pričam s njima kao da me čuju.

                           Voli vas Majka

BIJELI GOLUB

BIJELI GOLUB

Preko planina, preko vrleti,

bijeli golub danas odleti.

Ne plaši ga ni snijeg ni zima,

pod krilom za te' poruku ima.

Uzmi je, mili, pročitaj riječi,

rođendan svaki slavi u sreći;

Grudi ti hranile zdravlje i radost,

a tvoje želje nek budu stvarnost!

Golubu bjelom pomazi krilo,

sretan ti rođendan bakino milo!

Pozdrav ti šaljem kroz hladnu noć,

nadam se da će do tebe doć'!

                           Voli te Baka!

                               Svom Bogdanu