VLAHOVIĆI

VLAHOVIĆI

Rodno selo tvoga tate

okupale sunca zrake,

blag sjeverac lišćem šuška

hrastu grane dok ljuljuška.

Žubori potočić mali,

k'o nekad u tom kraju,

vijuga svojom putanjom,

umiva kamen i travu.

Nekad je vodom pojio

seoska stada bijela,

vrijedne pčelice male 

i ptice raspjevane.

Jeste li se naželjali sela

i napili vode s'hladnog vrela,

oživjeli slike i sjećanja

upalili svijeće na humkama?

Dal' je Bogdan uživao u selu,

igr'o fudbal s tobom na brijegu?

Gdje ste sada, kući il' u putu,

i kakve vas ambicije vuku?

                       Darkiši

                            Baka Kova