JESEN
Zvjezdama se nebo osu,
studen slanu zemljom prosu,
hladnim bičem šiba grane,
sa njih lišće da opane.
Svud tišina vlada neka,
ptice glade krila meka,
spremaju se za daleke pute,
da se sklone prije zime ljute.
Plameni jezici kotlić ližu,
jedna po jedna misli se nižu,
šapuće mlijeko, miris se širi,
iz svakog ugla samoća viri.
Tako sine, prođe jesen žuta,
tvoja Majka u mislim luta,
obilazi sinove i kćeri,
i pita se kad će doći meni?
Smjenjuju se sjećanja i suze,
dok se sa mnom uspomene druže,
prelistavam slike u albumu,
pričam s njima kao da me čuju.
Voli vas Majka
Нема коментара:
Постави коментар