BJELOV
Sivo, sumorno nebo
sniježne pahulje sipa,
a čopor vukova gladnih
po šumi stalno skita.
Pastiri svoja stada
u tople staje skrili,
a njima promrzlim, ljutim,
glad iz očiju viri!
S'proplanka gledaju selo,
u noći dok spava sve,
od gladi vijat' počinju,
makar da probude pse.
Dok traje tamna noć,
čopor će u selo poć',
krvolok u noćnoj tami,
kućnog čuvara da izmami!
Biće pojeden jadnik
samo u jednom trenu,
ostaće glava i kudrav rep
na snijegu zaleđenu!
Vjernom čuvaru kućnog praga
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар