"ZEPE"
S Hercegovačkog tvrdog krša
pregršt želja odleprša,
spustiće se, zlato moje,
na bijele ruke tvoje.
Kada hladna dođe zima,
i dah ledi u grudima,
ti se moga lika sjeti
i na glavu kapu metni.
Kad s'napornog dođeš rada,
nogu smrzlih u čizmama,
nek ih zgriju zepe ove,
i sjeti se "Baba Kove"!
Neka ti razum ne mute
brige, zebnja i strah,
u društvu svoga sokola
svaki dočekuj dan!
Dok slušaš crrkut slavuja,
u gnijezdu što si svila,
nek uvijek nad tobom bdije
Anđeo moćnih krila!
Joci
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар