TAMA
Umorna sam od života,
od vjetrova i od zime,
molim ti se, zemljo crna,
u utrobu prihvati me!
Oče stari, tebe viđam često,
napravi mi ispod zemlje mjesto,
svjetlost mi je dodijala dana,
duša želi da je skrije tama!
Srce moje umire polako,
prihvati me, moja mila majko!
Pomiluj me i poljubi brate,
sestra želi da bude uzate!
U snovima i na javi,
u životu košmar pravi,
ludih misli puna glava,
uzmi me zemljo, reći ću ti hvala!
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар