NESKLAD

NESKLAD

Budilo me jutros sunce,

po sobi mi zrakom šara,

al' mu ne da oblak sivi

da se sa mnom razgovara.

Sa prozora vrapci mali

hoće sa mnom da pričaju,

al' ih stara mačka spazi,

pa frknuše svi na granu.

Kroz oblak se zrake bore,

sa staricom da govore,

al' milosti oblak nema

pokrije ih istog trena.

I pijevac kukuriče,

"dobro jutro" i on viče,

a sa stuba vrana frknu

gromka pjesma sad utihnu.

Samo vjetar s orguljama

svoju moćnu pjesmu svira

solisti mu ne trebaju

on svačiju dušu dira.

Gromoglasno klikće sojka,

dok joj vjetar mota krila,

a ona bi tako rado,

jutros moja gošća bila!

                       Autor: Koviljka Bratić 

ŠARANJE

ŠARANJE

Šta mi radiš Luka, đače,

i Tinana, moj prvače?

Šta mi radi Gliša lola,

ljuti li ga učenje i škola?

Slušate li makar malo,

il zovete mamu stalno?

Pada li vam tamo kiša,

i ima li novo išta?

Ja trenutno kafu pijem,

i sama se sebi smijem,

što ovako nešto šaram,

i sa vama razgovaram.

Sad vam želim laku noć,

na spavanje moram poć',

novo jutro kada svane,

ponovo na zanimanje!

Pozdrave vam nose slova,

a šalje ih Baka Kova!

ČISTO SRCE

ČISTO SRCE

Zašto te tražim u svakom liku,

zašto ti u oku nosim sliku,

zašto ti stalno čujem glas,

znam da si zauvjek otiš'o od nas?

Zašto te tražim svakoga dana,

svakoga jutra i svake noći;

Zašto me iz ove noćne tame

gledaju tvoje oči plave?

Zašto mi podsvijest lista

trenutke minulih dana;

Zašto mi samoća prija

da ih pregledam sama?

Zašto sa oštrim fijukom vjetra

u hladnoj zimskoj noći,

trepere tvoje poslednje riječi

„Gotovo je, nema pomoći“?!

Nek teku suze moje

kristalne bistre kapi,

jer tvoje čisto srce

za njima u raju vapi.

                               Prolaze dani ...

ZIMSKA IDILA

ZIMSKA IDILA

O maleno selo moje,

baš ti lijepo jutros stoje

bijele kape, šubarice,

šalovi i rukavice!

Obukla te noćas zima,

bijelu bundu baš sve ima!

Šešir bijel na odžaku,

tepih meki na proplanku.

Lijepo si k'o u bajci,

sunčevi se bude zraci,

pa kristalno sve se blista

ledenica visi trista.

Vrabcima se krila zlate

na moj prozor kad navrate,

da zrnevlja ćuknu malo

pa pod strehu prhnu pravo.

Njihova me pjesma budi,

zacvrkuću kao ludi,

na prozoru sobe moje,

razigrani kolo vode.

Nad tobom se nebo plavi

a po gori k'o kristali

sa grana se snijeg blista.

ogrlica svakoj ista.

                  Autor: Koviljka Bratić

ŽIVOTNA PRIČA

ŽIVOTNA PRIČA

Zaigrala ptica mala

u zelenom lugu,

i ona se svome danas

obradova drugu.

Doletio golub sivi,

i na krovu guče,

voljena mu golubica

pade u naručje.

Dva slavuja zapjevala

složno u duetu,

a leptir se sa leptirom

mazi po cvijetu.

Topla kiša izmamila

sa kućicom puže,

i oni se jutros rano

na proplanku druže.

Priroda je uredila

da svako po volji

nađe sebi saputnika

koga će da voli.

Iz ljubavi rađaju se

nova mala bića,

i za svakog opet biće

ova ista priča!

                          Autor: Koviljka Bratić

RIJEKA ŽIVOTA

 RIJEKA ŽIVOTA

Duga rijeko mog života,

brza, bistra i duboka,

s talasima što se pjene,

nosila si brzo mene.

Obalama punim rose,

gazile su noge bose,

kroz šipražje i kroz trnje

ponekad mi staza svrne.

Tonula sam i padala,

klonula sam i stajala,

pjenušav me talas prene,

pa se opet lađa krene.

Mirnim tokom, sa žuborom,

nosiš me sa izazovom,

mirnoj luci dok ne dođem

i dok cvjetnom raju pođem!

                       Autor: Koviljka Bratić

NOĆNA SJEĆANJA

NOĆNA SJEĆANJA

Noćas sam opet plakala,

slike sam naše gledala

prošlih se dana sjećala

i našeg sina čekala.

Tišina nijema u našem domu,

dok kiša pada po starom krovu,

plamene munje paraju tamu,

a grmljavine sve prolamaju.

Nošena vjetrom kiša jaka,

stara prozorska stakla mije,

a u blizini negdje u tami,

strašni se udar groma javi.

Ni struje nema, svuda je tama,

treperi mala svijeća lojana,

na zidu stari časovnik mlati,

Ooo, kako sporo prolaze sati.

Dok vjetar svoju dokazuje moć,

moje će misli koje-kuda poć,

nizaću đerdan od minulih ljeta,

bezbroj mi slika kroz podsvijest šeta.

Dogorijeva svijeća tanka

poklapaju se kazaljke sata,

vjetar pokušava otvoriti vrata

a moje umorne oči počinje san da hvata.

Sa posteljom mekom, ovu ću dijeliti noć,

možda će sa jutrom ljepše misli doć!

                      Autor: Koviljka Bratić

SVJEDOK LJUBAVI

SVJEDOK LJUBAVI

Sakrio se mjesec zlatni,

tamo iza plota,

osluškuje šta šapuću

momak i djevojka.

Nad šljivikom ptice male,

pjavaju pa lete,

možda i njih ovo dvoje,

na ljubav podsjete.

Smiješi se mjesec zlatni

jednim okom žmiri,

baš tad su se dvoje mlado

čvrsto zagrlili!

Raduje ga što se vole,

što im ljubav cvjeta

pa odluči da se skrije,

da ih ne ometa.

Zaigraće rado s njima

kad ga budu zvali,

kad im bude treb'o svjedok

njihove ljubavi!

                            

                               Autor: Koviljka Bratić