Zašto te tražim u svakom liku,
zašto ti u oku nosim sliku,
zašto ti stalno čujem glas,
znam da si zauvjek otiš'o od nas?
Zašto te tražim svakoga dana,
svakoga jutra i svake noći;
Zašto me iz ove noćne tame
gledaju tvoje oči plave?
Zašto mi podsvijest lista
trenutke minulih dana;
Zašto mi samoća prija
da ih pregledam sama?
Zašto sa oštrim fijukom vjetra
u hladnoj zimskoj noći,
trepere tvoje poslednje riječi
„Gotovo je, nema pomoći“?!
Nek teku suze moje
kristalne bistre kapi,
jer tvoje čisto srce
za njima u raju vapi.
Prolaze dani ...
Нема коментара:
Постави коментар