GLASOVI SRCA

GLASOVI SRCA

Rodno selo, sejo, naše,

okupale sunca zrake,

svjetluca se rosa s trave,

i cvrkuću ptice s grane.

Rodnom pragu kuće stare,

odbrojalo vrijeme dane,

u zaborav pade svima,

stara kuća, rodna njiva.

U šljivaku šljive zrele,

nikog nema da ih bere,

opadaju same s grana,

osama i pčelicama.

Poslušaj vjetar sa naših gora,

kako ćarlija, voljena moja,

poslušaj bolje, kako šumori,

to su ti moga srca glasovi.

Uz ove kratke rime moje,

šaljem ti dio duše svoje,

neka te barem u ovom danu

neke lijepe riječi ganu.

                          Pozdrav sestri

                                       Autor: Koviljka Bratić

TUŽNO JUTRO

fotografija: https://www.google.rs

TUŽNO JUTRO

Jutros je sunce sjajno

sakrilo svoje zrake,

i ono tugu dijeli

sa srcem jedne Majke!

Jutros su ruže bijele

latice savile lake,

opojni miris ne šire

jer jedna Majka plače.

Jutros su lastavice

savile krila laka,

mrtvog je sina jutros

rodila jedna Majka.

Leptiri kolo ne viju,

ptica se ne čuje poj,

nevino tijelo donose

do vječnog boravka svog.

                                  Autor: Koviljka Bratić

KORIĆKA JAMA

KORIĆKA JAMA

Golubinjko, kleta jamo,

koji te je napravio đavo,

u litici pokraj puta,

da grobnica budeš ljuta

sto pedeset srpskih glava,

sve biranih Korićana!

Golub gnijezdo tu ne svija,

već se crni gavran vija,

srpske glave da izbroji,

pa nad jamom dugo stoji,

ne zna kuda da poleti,

da pronese aber kleti!

Jer prepoznat ne zna glave,

maljevima razlupane,

pa mu neka reče sila:

Crna ptico širi krila,

u Korićku Valu svrni

i pronesi aber crni!

Sirotinji srpskoj kaži,

mrtve glave da ne traži,

već da svoju pilež vodi,

i nek bježe Crnoj Gori!

Jer dušmanin noćas hita,

po kućama u Korita!

Svi će redom bit' vezani,

i u jamu pobačani,

pod okriljem noći crne

pobacaće i njih žive,

živ ostati niko neće!

Gavran reče i odleće!

Nasta lelek i kukanje,

dušmani im brave jave,

sirotinji puškom prijete,

da ne brane brave klete,

čaktari i zvona ječe,

vrište konji, koze veče.

I volovi putem buču,

a dušmani brke suču,

pored jame brave gone

i pokraj nje kolo vode.

Iz jame se čuju krici,

pomoć traže mučenici.

U jadu se gavran nađe,

ne zna kud će poći sade,

skupi snagu pa se vinu

na jamu se spusti crnu,

sluša vapaj, sluša jade,

pa od tuge plakat stade.

Snagu skupi, krila diže,

pa povorku s plijenom stiže,

nad njom leti, nad njom grakće:

Ima žive srpske braće,

crni će vam doći dani,

ja ću graktat na munari!

                        Autor: Koviljka Bratić

DUGE, HLADNE NOĆI

DUGE, HLADNE NOĆI

Noć je hladna, zvijezde trepere,

tužno škripe grane zaleđene,

a na njima ledenice vise,

dok sjeverac sve okolo briše.

Samo se vjetar čuje,

i lavež pasa u blizini,

obavijeno noćnom tamom,

i selo spava u tišini.

Noć je tiha k'o i prije,

kroz oblak se mjesec krije,

samo jedno isto nije,

od mene te zemlja krije!

                          Samoća je teška ...

HUMKA

HUMKA

Na seosko malo groblje

svakoga skoro dana,

dolazi starica jedna

sa humkom razgovara.

Doziva majka sina,

suzama lice mije,

a srce bolno ječi,

sina joj zemlja krije!

Ustani sine voljeni,

otvori oči mile,

raširi ruke majci,

neka mi sunce sine!

Doziva majka sina,

a vjetar ljulja grane,

obrisa suze sa lica,

i pođe sa humke male!

                           Autor: Koviljka Bratić

NAJLJEPŠE DOBA

NAJLJEPŠE DOBA

Proljeće se po livadi šeće,

zove djecu da uberu cvijeće,

šeničicu, ljubičicu plavu,

visibabu što obara glavu!

Probudilo ševe i slavuje,

pa se pjesma nadaleko čuje,

po beharu zuje pčele male,

leptirići lete na sve strane.

Sve veselo, sve se iz sna budi,

raduju se i njive i ljudi,

proljeće nas darova milinom,

zlatno sunce obasja toplinom.

U prirodi svako ruho mjenja,

lasta gnijezdo pod strehom priprema,

svud se vidi rađanje života

O proljeće, najljepše si doba!

                 Autor: Koviljka Bratić 

SOKAK

SOKAK

Noć se tiha spustila, 

sve prekrio mrak,

sitna kiša pada,

ćuti sav sokak.

Ja, mlađano momče,

idem po djevojče,

po draganu voljenu

u sokaku malenu.

Ukrašću je od majke,

odvesti kroz mrak,

kiša će nas pratiti

do u moj sokak.

Probudiću majku

i voljenu seju,

da spremaju svadbu

za me' i voljenu!

                          Autor: Koviljka Bratić 

                        Napisano 1974.godine