GLASOVI SRCA
Rodno selo, sejo, naše,
okupale sunca zrake,
svjetluca se rosa s trave,
i cvrkuću ptice s grane.
Rodnom pragu kuće stare,
odbrojalo vrijeme dane,
u zaborav pade svima,
stara kuća, rodna njiva.
U šljivaku šljive zrele,
nikog nema da ih bere,
opadaju same s grana,
osama i pčelicama.
Poslušaj vjetar sa naših gora,
kako ćarlija, voljena moja,
poslušaj bolje, kako šumori,
to su ti moga srca glasovi.
Uz ove kratke rime moje,
šaljem ti dio duše svoje,
neka te barem u ovom danu
neke lijepe riječi ganu.
Pozdrav sestri
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар