PAUČINA

PAUČINA

Danas vam se pohvaliti mogu

da, klecavih i ruku i nogu,

svoje malo očistih pendžerče,

pa sad blistam od velike sreće!

K'o u filmu užasa i strave,

isplele se paučine same,

džaba kćeri, unuke i snaše,

s'mog pendžera paučina maše.

Sama sebi održah pridiku,

moram bruku riješit veliku,

u zavoje utegla sam ruke,

da zglobove ne pomjerim glupe.

Sad polako, precizno i vješto,

uspjela sam da odradim nešto,

ja ne tražim da se stakla sjaju

već ne mogu gledat' paučinu.

Krsna nam se približava Slava,

moram nešto uradit i sama,

poslovica od davnima kaže,

istina je, Bogami ne laže,

da se svako uzda samo u se",

i u svoje, kakvo-takvo kljuse.

Sad šaljive pišem rime,

i topim se od miline,

nasmijte se, drugo sta bi,

prolupaloj staroj Babi!

                        Autor: Koviljka Bratić

SEKA

SEKA

Ljuljala sam u bešici seku,

kosicu joj milovala meku,

pjavala joj uspavanke lake,

što sam čula od voljene Majke.

Sijale su srećom 

njene oči mile,

a ručice male

nježno me grlile.

Osmjeh njen je bio

hrana mojoj duši,

kao da je znala

šta joj se pjevuši.

Stasala je brzo

k/o ruža u bašti,

i često se svojoj

prepuštala mašti.

Zvala su je svjetla

velikoga grada,

da u njemu živi

vesela i mlada.

Život joj je, evo,

ispunio želju,

sad u gradu živi

i ostavi seju.

Beograde grade,

čuvaj je i pazi,

mjesto moje ruke

miluj je i mazi!

                Voljenoj sestri

Kova

MOZAIK

MOZAIK 

Brojim zvijezde na plavome nebu 

i namjerno izostavih jednu,

tebi ću je poslati u pismu,

da ti svjetlost razaspe po licu.

Nek te sjeti na vesele dane,

provedene pokraj "Škole stare".

I komadić plavog neba,

poslaću ti ako treba.

Pa da vidiš, k'o na dlanu,

ko Kumovu krade slamu.

I mjeseca malo parče,

poslala bih rado, zna se.

Al' se nešto umorio,

na spavanje požurio.

Sad ti želim laku noć,

Bog ti bio u pomoć!

                   Majka

GNIJEZDO

GNIJEZDO

Otišli su moji ptići,

svako mora kući ići.

Neka idu, tako treba, 

svako pod svoj komad neba.

Pod okriljem sunca vrela,

i zvjezdanog plavog naba,

kišnog dana i mećave,

moje srce sa njima je!

U postelju kad liježem,

sa mislima srce stežem,

a kad rana zora svane,

oko slike ređat' stane.

Kad se spusti noćna tmina

i zavlada svud tišina,

ne plaši me noćna tama,

sa vama sam, nisam sama!

                Svojim ptićima

 Majka