SEKA
Ljuljala sam u bešici seku,
kosicu joj milovala meku,
pjavala joj uspavanke lake,
što sam čula od voljene Majke.
Sijale su srećom
njene oči mile,
a ručice male
nježno me grlile.
Osmjeh njen je bio
hrana mojoj duši,
kao da je znala
šta joj se pjevuši.
Stasala je brzo
k/o ruža u bašti,
i često se svojoj
prepuštala mašti.
Zvala su je svjetla
velikoga grada,
da u njemu živi
vesela i mlada.
Život joj je, evo,
ispunio želju,
sad u gradu živi
i ostavi seju.
Beograde grade,
čuvaj je i pazi,
mjesto moje ruke
miluj je i mazi!
Voljenoj sestri
Kova
Нема коментара:
Постави коментар