GNIJEZDO
Otišli su moji ptići,
svako mora kući ići.
Neka idu, tako treba,
svako pod svoj komad neba.
Pod okriljem sunca vrela,
i zvjezdanog plavog naba,
kišnog dana i mećave,
moje srce sa njima je!
U postelju kad liježem,
sa mislima srce stežem,
a kad rana zora svane,
oko slike ređat' stane.
Kad se spusti noćna tmina
i zavlada svud tišina,
ne plaši me noćna tama,
sa vama sam, nisam sama!
Svojim ptićima
Majka
Нема коментара:
Постави коментар