LANAC ŽIVOTA

LANAC ŽIVOTA

Od godina nižeš lanac
i postaješ sebi stranac,
ne poznaješ samog sebe,
nesta elan, s njim i želje!

Drhti ruka, noga kleca,
za mladosti duša jeca.
Misli čudne nekud bježe,
ne daj Bože boljke teže!

Kao bačen prut kraj puta
ili grana otkinuta,
toliko ti život vrijedi,
dosadan si samom sebi.

Svi te paze, svi te bodre,
žele da te razonode,
poklone ti nose skupe,
za zagrljaj šire ruke.

Sve ti ovo srce gane,
al na teške misliš dane,
tebe tvoja nemoć stisla,
uzalud je želja trista!

                       Autor: Koviljka Bratić