Stojiim na pragu doma svoga,
tvrda k'o stijena, ponosna i gorda.
Sa njega sam svoje ispratila ptice,
da ponovo dođu, čekam golubiće.
Sa tog praga gledam orla
što krstari iznad gora,
malo leti, malo klikće
i sa sobom vodi ptiće.
Raširio moćna krila
i uživa sa ptićima,
da nauči svako treba
kako plijen da uvreba.
Kad umore krila mlada
vratiće ih u dom tada.
Litice im drevni dvorac,
svaki orlić bice lovac.
Pratim orla u visini
dok nestane u daljini,
i mislima pratim staze
kojim moja djeca gaze.
Ponovo će jato ptica
poletjeti sa litica
a meni iz drevnog grada
doputovat' djeca draga!
Majci, tvrđoj od stijene
pokapaće suze vrele
od radosti i od sreće,
k'o orlovi doletjeće!
Or'o gleda sa litice
kud mu lete mlade ptice
a ja s' praga pratim staze
kojim moja djeca gaze ...
Majčine brige ...
tvrda k'o stijena, ponosna i gorda.
Sa njega sam svoje ispratila ptice,
da ponovo dođu, čekam golubiće.
Sa tog praga gledam orla
što krstari iznad gora,
malo leti, malo klikće
i sa sobom vodi ptiće.
Raširio moćna krila
i uživa sa ptićima,
da nauči svako treba
kako plijen da uvreba.
Kad umore krila mlada
vratiće ih u dom tada.
Litice im drevni dvorac,
svaki orlić bice lovac.
Pratim orla u visini
dok nestane u daljini,
i mislima pratim staze
kojim moja djeca gaze.
Ponovo će jato ptica
poletjeti sa litica
a meni iz drevnog grada
doputovat' djeca draga!
Majci, tvrđoj od stijene
pokapaće suze vrele
od radosti i od sreće,
k'o orlovi doletjeće!
Or'o gleda sa litice
kud mu lete mlade ptice
a ja s' praga pratim staze
kojim moja djeca gaze ...
Majčine brige ...
Нема коментара:
Постави коментар