TERET GODINA

 TERET GODINA

U malenom selu, pred kućom kraj puta

često sjedi žena vidno zabrinuta.

Sunce joj se igra po sijedoj kosi

teret svojih godina sa razumom nosi.

 

Skromne želje veze sa sunčevim zrakom

i Bogu se moli da pomogne svakom.

Prolaznike rijetke s'radošću isprati

pa se svojim mislima ponovo povrati.

Sluša šapat lišća, cvrkut ptica s'grana,

iz podsvjesti čita stranice romana.

Požutjele stranice životnog romana

prelistava često kad ostane sama,  

a stranica svaka ima svoje draži,

pa u njenom srcu svoje mjesto traži!

                              Autor: Koviljka Bratić

STARICA MAJKA

 

STARICA MAJKA

 

Starica majka jos legla nije,

upravo hoće noge da mije.

Čekala sina, koji sad stiže

pa se pasulju primiče bliže.

 

Telefon evo na uho stavlja

i rukom staru majku pozdravlja.

Pjesniku tvome dosadno nije,

možda će nove napisat' rime.

 

Pozdrav ti nosi poruka ova,

znaj da te voli starica tvoja! 

Autor: Koviljka Bratić

TIHO TEKU SATI

  TIHO TEKU SATI

 Prosula se mjesečina

po poljani maloj,

zracima se mjesec igra

sparušenom travom.

Noć je tiha i nijema

svaka biljka spije,

a žarulja iznad vrata

okuplja leptire.

 

I zidovi moga doma

hladni su i ćute,

ne odzvanja dječja graja

ni glas majke ljute.

 

Igraju se leptirovi

sa žaruljom žutom,

kao majka sa dječicom

dok im prijeti prutom.

 

Tiho teku noćni sati

zvjezdice trepere,

tišina će ova noćas

uspavat' i mene. 

DOBRO JUTRO

DOBRO JUTRO

 

Dobro jutro s'rodne grude,

gdje te sunca zrake bude!

Dobro jutro s'čarne gore,

gdje se ptičije pjesme ore.

 

 Dobro jutro s'rosne trave,

gdje zrikavci žurku prave.

Dobro jutro s'praga kuće,

orah lišćem gdje šapuće.

 

Mnogo čari jutro ima

al' mu fali omladina.

Vjetric tiho granje njiše,

moja ruka slova piše.

 

Papir bijeli trpi svašta

daleko mi ode mašta.

Dva drugara moja vjerna

znaju šta sam reći htjela.

Sve u duši što se zbiva

podijelim prvo s' njima.

ZIDOVI

 

ZIDOVI

 

Zidovi stari uporno ćute,

sporo prolaze noćne minute,

nigdje se ničiji ne čuje glas,

samo ponekad zalaje pas.

 

Sa starog zida odzvanja sat,

taktove slaže tika, taka, tak.

U istom smjeru kazaljke kreće,

Taktiku, kaže, mijenjat neće.

 

Moj mačak žuti, ljenčina prava,

na prozor leg’o i mirno spava.

Ponekad samo podigne brk,

leptira žutog kad čuje frk.

 

Kroz prozor pratim s'jastuka moga

mjeseca žutog dok nebom hoda,

i zvijezde male što sa njim hode,

kuda ih Bože putevi vode?

 

Vedro je nebo, tiha je noć,

Sa ovim sjajem u san ću poć.

Dok ptice male u ranu zoru

Ne počnu pjevat’ na mom prozoru. 

Autor: Koviljka Bratić

DVA MAČETA

 

DVA MAČETA

 

Dva mačeta slatka mila

mama maca zagrlila,

pa ih mazi, pa ih mije,

samo mama to umije.

 

Slatki mali vragolani

uživaju u ljubavi,

glavicom se s' mamom maze

pa će sisu da potraže.

 

Užitku se maca preda

dok mačiće svoje gleda,

umiljato repom maše

da ih ose ne uplaše.

 

Maca prede, brkom treska,

zaspala joj dva mačeta

pa sad tiho u lov kreće,

dva guštera donijeće. 

RUJNA ZORO

                                                                     RUJNA ZORO

Rujna zoro zarumeni,

noć odvratnu zamijeni,

što mi noćas strah uliva,

njena čudna grmljavina.

 

Nek' sa tvojim prvim zrakom

svjetlost sine nad proplankom,

nek zablista rosa s' trave

i poleti ptica s' grane.

 

Maglu sivu iz kotline

nek otjera pro planine

vjetar tihi svojim daškom

što ćarlija nad proplankom.

 

Livadicu punu rose

neka gaze noge bose,

neka svježi vazduh lijepi

svaku dušu okrijepi.

 

Poigraj se sunce s' rosom,

tihi vjetre s'mojom kosom,

da uz vaše Blagostanje

strah noćašnji i nestane!

                                        Autor: Koviljka Bratić