ZIDOVI
Zidovi stari uporno ćute,
sporo prolaze noćne minute,
nigdje se ničiji ne čuje glas,
samo ponekad zalaje pas.
Sa starog zida odzvanja sat,
taktove slaže tika, taka, tak.
U istom smjeru kazaljke kreće,
Taktiku, kaže, mijenjat neće.
Moj mačak žuti, ljenčina prava,
na prozor leg’o i mirno spava.
Ponekad samo podigne brk,
leptira žutog kad čuje frk.
Kroz prozor pratim s'jastuka moga
mjeseca žutog dok nebom hoda,
i zvijezde male što sa njim hode,
kuda ih Bože putevi vode?
Vedro je nebo, tiha je noć,
Sa ovim sjajem u san ću poć.
Dok ptice male u ranu zoru
Ne počnu pjevat’ na mom prozoru.
Autor: Koviljka Bratić
Нема коментара:
Постави коментар