RUJNA ZORO

                                                                     RUJNA ZORO

Rujna zoro zarumeni,

noć odvratnu zamijeni,

što mi noćas strah uliva,

njena čudna grmljavina.

 

Nek' sa tvojim prvim zrakom

svjetlost sine nad proplankom,

nek zablista rosa s' trave

i poleti ptica s' grane.

 

Maglu sivu iz kotline

nek otjera pro planine

vjetar tihi svojim daškom

što ćarlija nad proplankom.

 

Livadicu punu rose

neka gaze noge bose,

neka svježi vazduh lijepi

svaku dušu okrijepi.

 

Poigraj se sunce s' rosom,

tihi vjetre s'mojom kosom,

da uz vaše Blagostanje

strah noćašnji i nestane!

                                        Autor: Koviljka Bratić