ZALJUBLJENA ŽENA

ZALJUBLJENA ŽENA

Voljela sam nerazumno

vragolaste plave oči,

i u sreću vjerovala

da jedanput mora doći.

Svakog dana na rastanku,

suzile su moje oči,

mislila sam po odlasku

da ponovo nećeš doći.

Drhtalo je srce moje,

i boljela duša cela,

tako patit' može samo

zaljubljena mlada žena!

                             Koviljka Bratić

POD JABUKOM

POD JABUKOM

Sazrele su jabuke rumene

gdje je dragi upoznao mene.

Ispod njenih procvjetalih grana

prvi put sam ljubila dragana.

Pod granama jabukovim

šaptao si divne riječi,

pričao mi o ljubavi

i budućoj našoj sreći.

Još jabuka cvjeta stara,

u dvorištu kraj bunara,

još joj vjetar njiše lišće 

al nas dvoje nema više.

Zajedno smo gnjezdo svili

i otišli drugom kraju,

a jabuku ostarelu

čuvamo za uspomenu.

                           Autor: Koviljka Bratić

MILJE

MILJE

Dok u gnijezdu što si svila

sa sokolom lakih krila,

svoje ptiće čuvaš mila,

uzmi ovo milje bjelo,

mojih starih ruku djelo.

U svakom redu, u svakom krugu,

naći ćeš, kćeri, ljubavnu dugu,

pa kad te ona obasja zrakom,

umjesto mene zovi je Majkom.

                                   Joci

                                      Mama

ALARMANTNO STANJE

ALARMANTNO STANJE

U dvorištu naše kuće stare

jutros bilo alarmantno stanje!

Deda traži u jajetu dlaku,

na svoju se izgalami Baku:

"Pereš tamo šerpe i fildžane,

meni tele pobježe iz štale!

Skanjuješ se tri debela sata,

ja ostavih otvorena vrata,

ono, ludo, na vrata izađe,

jedva sam ga stigo kod garaže!

Ti šapućeš šoljama i loncu,

meni život visi k'o o koncu,

tele malo od četiri dana

zgazilo me po ovim nogama,

i ovu mi ranu povrijedi,

dabogda da vukovi pojeli!"

Šta je đede junačino moja,

i telence voli da prohoda!

Pomaziću pogažene none

i ta boljka odmah će da prođe.

"Naguđivat' bogami je lako,

i voko me povrijedi nekako,

na ruci mi nokat rasijeko;

Šta je ovo, Bog ga posijeko!?!"

                            Za sjećanje ...

                               Koviljka Bratić

LEPTIRI

fotografija: https://www.google.rs

LEPTIRI

U gori sam dana bila,

dođoše mi dva leptira,

jednom krila bjele boje,

ko haljina Anja tvoje,

crne tufne krase krila,

kao tebe kose, mila.

Drugi leptir plavih krila,

takve oči ima Nina,

nosi tufne zlatne boje,

kao kose Nine moje!

Na rame su moje stali,

laka krila odmarali,

po njima vam, moje mile,

šaljem pozdrav iz daljine!

                 Anji i Nini

          Baka

SEOSKO JUTRO

SEOSKO JUTRO

Za barakom starom ođe,

medvjeđe se splelo grožđe

sa granama starog cera,

na vrh njega mačka sjela!

Vrelo sunce tek se rađa,

a jato se svraka svađa

na koritu malog Gara -

ostala mu sinoć hrana.

Ispod cera šuška lišće -

kos došao po crviće,

prije dnevne strašne žege,

mora nešto da pojede.

Pod autom ispod plasta,

veselo se igra mačka,

uhvatila gušter sivi,

pa se igra, pa se divi!

Doručkuje tako često,

za piće će dobit' mlijeko,

i još parče mekog sira,

pa će s'pravom da uživa!

                       Autor: Koviljka Bratić

OSTRVO SREĆE

OSTRVO SREĆE

Selo mi je k'o ostrvo sreće

kad proljeće posije cvijeće.

To mi dušu napaja i hrani,

miris cvjeća i poj ptica mami.

Sve miriše a gora zeleni,

i jasen je procvjetao bjeli;

miris šire divljaka i trensla,

glog bijeli i cvjetova dvjesta!

Šaren tepih od mirisne trave

od proljeća dobile poljane,

a brežuljci mirisne cvjetiće,

da počaste pčele radilice.

Zrake sunca trepere i griju

na proplanku dugonogu srnu,

i u žbunu sakrivenog zeca,

pa se i on od radosti streca.

                        Autor: Koviljka Bratić

RADOZNALA DJEVOJČICA

RADOZNALA DJEVOJČICA

Visibabo, bijeli cvjetiću,

ponikla si pod granjem u lišću,

kud si bjelu ti podigla glavu,

zar nehaješ za snijeg i slanu?

Djevojčice što skakućeš milo,

žurim tvoje da zakitim krilo,

da me pleteš i nosiš u kosi,

hladnu zimu đavo neka nosi!

Baš ti hvala, visibabo bjela!

Puno sam se poželjela svega,

ljubičice i jaglaca žuta,

i behara po granju rasuta.

Djevojčice, vragolanko mila,

napušta nas ova hladna zima,

procvjetaće šeničica žuta

i kaćunak ružičast kraj puta.

Ja ih budim, zato dižem glavu,

da nehaju za snijeg i slanu,

proljeće je na vidiku cvjetno;

Uživajte, proljeće vam sretno!

                          Svojoj Tikici

                       Baka Kova

EH ŠTO NISAM ...

EH ŠTO NISAM ...

Eh, što nisam šaren' duga,

velikoga polukruga,

pa da mogu da se spoje

s'vama danas ruke moje!

Eh, što nisam ptica neka,

da doletim izdaleka,

da vas žarom oka grijem

i sa vama kafu pijem.

Preko neba oblak juri,

ko ga tjera, kuda žuri?!

Možda i on želju ima

da se sretne sa svojima?!

Moje misli stižu svuda,

od istoka pa do juga,

sve vas vole, sve vas prate,

sa vama sam, tek da znate!

         Svojoj djeci

                          Autor: Koviljka Bratić

SUDBINA

SUDBINA

Sudbina mi dušu rani,

postaše mi teški dani,

u grudima srce vene

kad zabole uspomene.

Sa vjenčanja sliku gledam,

zaboravu još te ne dam,

znam nikad me nećeš zvati,

godišnjicu čestitati.

Sad kraj mene više nisi,

ne mogu te zagrliti,

ni stegnuti ruku dragu,

ni primiti čokoladu.

Drugi tebe zvati neće,

jer im tako Gospod reče,

zaslužuje duša tvoja,

puno mira i spokoja.

Uspomene još su svježe,

sjećanje ih za te veže,

crnu kafu pijem sama,

miješam je sa suzama!

Svaku tugu vrijeme liječi,

i suze će prestat' teći,

a živjeće osjećanja

uspomene i sjećanja.

                      Umjesto čestitke ...

                Koviljka Bratić

TRKA

TRKA

Danas mi se kozi koza,

a čeka me sto poslova!

Ne znam kud ću, ne znam šta ću,

al nadam se - izdržaću!

Iz štale me zovu krave,

zelene bi jele trave;

niz brežuljak trče koze,

one traže bistre vode.

Motika iz vrta viče:

"zatravilo sve povrće!"

Kokoške mi kokodaču,

one toplu hoće kašu.

Mačaka me sedam prati,

njima sira moram dati,

kučićima treba hrana,

dodatno me i to smara!

Sad babica moram biti,

kozu moram poroditi.

Jare bjelo, jare malo,

svjetlost dana ugledalo.

Kotrlja se i mekeće,

pa na sisu glavu meće.

Još na noge stalo nije,

ni da jede ne umije,

ali volju ima jaku,

moram pomoć' tom junaku!

Eto tako život teče,

od ujutru do uveče,

ali meni samo smeta

sedamdeset mojih ljeta!

                 Autor: Koviljka Bratić

SOKOLICA

SOKOLICA

Poleti jutros Sokolice,

nošena krilima vjetra,

neka ti sva buduća jutra,

osviću ovako sretna!

Razloga imaju ljudi,

da te poštuju i pamte,

a ja se molim Bogu

da ti se dobra dobrim vrate!

Krilima pokrivaj ptiće,

napajaj dobrotom duše,

zavidne neka Gospod

udalji od tvoje kuće!

          Šaki

                  Prija Kova

SJEVERAC

SJEVERAC

Hladan sjeverac briše,

u grudi savija stud,

i žuto lišće hrastovo,

okolo baca svud.

Po nebu oblake juri,

i suncu zaklanja sjaj,

pticama neda da lete

i za nos čupa svako dijete.

U šumi zvjerke ćute,

i njima nije drag,

sjeverac jaki, hladni,

pa danas trpe glad.

Na nebu zvijezde trepere,

a on je i na njih ljut,

htio bi da ih skloni,

da mu ne svijetle put.

                            Autor: Koviljka Bratić

"SAMBA"

SAMBA

Crna mačka ispod šljive šeta,

vreba vrapca što po granju šeta. 

Uzalud se umiva i gladi,

vrabac ode na odžak garavi.

Ljuta mačka protegnu se lijeno,

"odoh spavat' na suvo sijeno!"

Stara vrana zagraja sa grana,

pa se mačka probudila stara.

Sad razmišlja kuda će da krene:

"idem kući, ja do moje Pele!

sigurna sam da ću dobit' hranu,

samo dvaput da kažem: Mijauuu!"

                     Autor: Koviljka Bratić