RADOZNALA DJEVOJČICA

RADOZNALA DJEVOJČICA

Visibabo, bijeli cvjetiću,

ponikla si pod granjem u lišću,

kud si bjelu ti podigla glavu,

zar nehaješ za snijeg i slanu?

Djevojčice što skakućeš milo,

žurim tvoje da zakitim krilo,

da me pleteš i nosiš u kosi,

hladnu zimu đavo neka nosi!

Baš ti hvala, visibabo bjela!

Puno sam se poželjela svega,

ljubičice i jaglaca žuta,

i behara po granju rasuta.

Djevojčice, vragolanko mila,

napušta nas ova hladna zima,

procvjetaće šeničica žuta

i kaćunak ružičast kraj puta.

Ja ih budim, zato dižem glavu,

da nehaju za snijeg i slanu,

proljeće je na vidiku cvjetno;

Uživajte, proljeće vam sretno!

                          Svojoj Tikici

                       Baka Kova