SUDBINA

SUDBINA

Sudbina mi dušu rani,

postaše mi teški dani,

u grudima srce vene

kad zabole uspomene.

Sa vjenčanja sliku gledam,

zaboravu još te ne dam,

znam nikad me nećeš zvati,

godišnjicu čestitati.

Sad kraj mene više nisi,

ne mogu te zagrliti,

ni stegnuti ruku dragu,

ni primiti čokoladu.

Drugi tebe zvati neće,

jer im tako Gospod reče,

zaslužuje duša tvoja,

puno mira i spokoja.

Uspomene još su svježe,

sjećanje ih za te veže,

crnu kafu pijem sama,

miješam je sa suzama!

Svaku tugu vrijeme liječi,

i suze će prestat' teći,

a živjeće osjećanja

uspomene i sjećanja.

                      Umjesto čestitke ...

                Koviljka Bratić